Sankovići

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sankovići su velmože sa područja Huma.

Sankovići su vlasteoska porodica koja zajedno sa Nikolićima, Radivojevićima i Milatovićima pripada najjačoj humskoj vlasteli iz kraja 14. i početkom 15. vijeka. Imali su posjede na istočnoj, lijevoj strani rijeke Neretve duž široke linije od Konjica do mora i u njenom gornjem toku. Držali su i Konavle od 1377. do 1391. Porodična grobnica Sankovića nalazi se u Biskupu kod Konjica. Dvor porodice nalazio se u Zaboranima.

Loza Sankovića da se upratiti od 1306. do 1404. Rodonačelnik je Dražen Bogopenec. Njegov sin je župan Milten Draživojević (1322-1343) u čije vrijeme loza prihvata bosanskog bana za svoga sizerena. U vodstvu porodice Miltena nasljeđuje njegov sin Sanko Miltenović (1335-1372). Poslije njega vodstvo porodice dalje imaju braća Bjeljak Sanković (1363-1392) i Radič Sanković (1379-1404). Od strane bosanskog kralja i sabora porodica je bila kažnjena za kršenje vjerne službe (za nevjeru) zbog pokušaja prodaje župe Konavli Dubrovčanima 1391. Vojvoda Radič Sanković vratio se u posjed (osim Konavala) 1398. za vrijeme kralja Ostoje, a kao i Ostoja izgubio je pozicije 1404. Njegove posjede preuzeo je vojvoda Sandalj Hranić Kosača. Za razliku od kralja Ostoje, Radič Sanković je 1404. izgubio i život. Time je porodica Sankovića nestala sa historijske pozornice.