Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija
Izvor: Wikipedija
Atomsko bombardiranje japanskih gradova Hiroshime i Nagasakija dogodilo se 6. i 9. kolovoza 1945. Oni su bili odobreni od predsjednika Harrya S. Trumana i izvedeni od ameriÄkih vojnih aviona. To je bilo prvi put u povijesti da je nuklearno oružje upotrijebljeno u ratu. Sam Äin i danas je kontroverzan, makar je s njime zavrÅ¡en 2. svjetski rat.
Sadržaj[sakrij] |
[uredi] Uvod
Nakon kapitulacije NjemaÄke i Italije, Japan je ostao jedina država osovine koja se je nastavila boriti u 2. svjetskom ratu i planirati Å¡iriti imperijalna osvajanja, makar su gotovo 60 % njenih velikih gradova bili uniÅ¡teni. U lipnju 1945. ameriÄki je Interim Committee predložio upotrijebiti atomsko oružje odmah nakon usavrÅ¡avanja protiv japanske vojne industrije. Uz to, pri osvajanju japanskog otoka Okinawe je poginulo oko 12.500 vojnika, a u cijelom bojiÅ¡tu na podruÄju Tihog oceana viÅ¡e od 70.000, Å¡to je sve viÅ¡e uznemiravalo ameriÄku javnost koja nije znala koliko dugo će joÅ¡ rat trajati i koliko bi bili gubici da je SAD odluÄio izvesti invaziju na Japan. 16. srpnja 1945. po prvi puta je uspjeÅ¡no isprobirana atomska bomba u pustinji New Mexico. SAD je predložio japanskoj vladi kapitulaciju, no ona nije pristala, na Å¡to je Truman naredio upotrebu atomske bombe i prepustio generalu Carlu Spaatzu da sam izabere ciljeve. Iako su neki dužnosnici nagovarali Trumana da baci atomsku bombu na neko nenaseljeno podruÄje, kako bi pokazao Japancima koliko je smrtonosno to novo oružje, drugi su od njega tražili da bomba bude baÄena bez upozorenja na neki grad.
[uredi] Bombardiranja
Hiroshima je bio jedan od malobrojnih gradova koji ostali poÅ¡teÄ‘eni bombardiranja konvencionalnim oružjem. No bili su predloženi i drugi ciljevi; Kyoto, Yokohama, Niigata pa Äak i carska palaÄa u Tokyu. Hiroshima, koja je tada brojala 255.000 stanovnika, je bila glavni stožer generala Hata Shunrokua koji je bio zadužen za obranu južnog dijela države, no većina stanovniÅ¡tva su bili civili. 31. srpnja SAD je pripremio uransku bombu „Little Boy“, teÅ¡ku 4 tone i dugu 3 metra. Sa malog zapadnopacifiÄkog otoka Tinianu 6. kolovoza 1945., u 2.45 ujutro, u pratnji joÅ¡ dvaju bombadera B-29 koji su bili opremljeni ureÄ‘ajima za bilježenje, fotoaparatima i kamerama, poletio je bombarder nazvan Enola Gay. Umjesto uobiÄajenog tereta konvencionalnih bombi i oružja, u svom spremiÅ¡tu nosio je samo samo jednu bombu od 4090 kilograma. OdrediÅ¡te ovih aviona bila ja HiroÅ¡ima udaljena Å¡est sati leta.
U 7 sati po lokalnom vremenu japanski su radari otkrili tri aviona i pokrenuli uzbunu, ali su je onda prekinuli jer su mislili da avion leti tako visoko jer je samo izviÄ‘aÄka letjelica. Pri visini od 9.450 metara je Enola Gay u 8:15 sati izbacila atomsku bombu koja je detonirala na visini od 580 metara. U jednom trenutku je poginulo 140.000 ljudi (od radijacije joÅ¡ viÅ¡e), temperatura na tlu u blizini srediÅ¡ta eksplozije dosezala je i do 5000°C. Snažni udarni val vjetra, brzine 800 km/h, i plamene oluje uniÅ¡tili su gotovo sve unutar 13 Äetvornih kilometara. Eksplozija je uzrokovala i vreli gljivasti oblak praÅ¡ine i krhotina visok 15.250 metara. Posada broda ni sama nije znala kolike će biti posljedice eksplozije, a dim u obliku gljive vidio se i pri udaljenosti od 560 km.
Vlada i vojni dužnosnici Japana nisu isprva znali Å¡to se dogodilo. Kasnije su, nakon upozorenja SAD-a, pokrenuli debatu i bili spremni na kapitulaciju, ali pod odreÄ‘enim uvjetima. Na to je SAD 9. kolovoza izbacio drugu atomsku bombu, ovog puta na grad Nagasaki. Isprva je cilj trebao biti grad Kokura, ali je odluÄeno da zbog loÅ¡eg vremena nova meta bude Nagasaki. U 11:02 sati je baÄena bomba i glavni je cilj bio Mitsubishi knocern, ali ga je promaÅ¡ila za viÅ¡e od 2 km. No, ipak je uniÅ¡tila pola grada. Bomba je detonirala na visini od 470 metara i ubila 22.000 osoba, a daljnih 39.000 je poginulo od posljedica radijacije.
[uredi] Rezultati
Kako bi sprijeÄio i potencijalnu treću bombardiranje, Japan se odluÄio za bezuvjetnu kapitulaciju Äime je i zavrÅ¡en 2. svjetski rat. Procjenjuje se da je od eksplozije i udarnog vala poginulo najmanje 78.000 ljudi. Crne kiÅ¡ne kapi koje su kasnije padale i nosile radijaciju, odnijele su joÅ¡ života. Prema procjenama Japana iz 1968., 250.000 stanovnika HiroÅ¡ime umrlo je odmah nakon eksplozije ili u roku od pet godina od bolesti uzrokovanih radijacijom. Mnogi od preživjelih su kasnije umirali ili joÅ¡ umiru od posljedica bombardiranja, kao Å¡to su rak i leukemija, tako da nitko sa sigurnošću ne zna koliko je žrtava odnijelo bacanje atomske bombe
[uredi] Debata o ispravnosti bombardiranja
[uredi] Za
AmeriÄki službeni stav glasi da je do atomskog bombardiranja moralo doći jer bi posljedice invazije na Japan uzela prevelike žrtve.
Branioci atomskih napada takoÄ‘e podsjećaju na naredbu izdatu od japanskog ministarstva obrane 1. kolovoza 1944. godine, u kojoj se prijeti strijeljanjem preko 100.000 zarobljenih savezniÄkih vojnika u sluÄaju ameriÄke invazije japanskih otoka.
Neki povijesniÄari tvrde da su SAD htjele brz zavrÅ¡etak rata da bi na taj naÄin izbjegli sovjetski prodor na istok.
[uredi] Protiv
Neki kritiÄari takoÄ‘e tvrde da ni iz vojno-strategijskog pogleda nije bilo razloga za upotrebu atomskih bombi. Velika bombardiranja i razaranja japanskih gradova su već bila uniÅ¡tila njihovu vojnu industriju i prehrambenu proizvodnju do te mjere da su bili u kritiÄnom stanju. Na to se mora dodati sovjetsko proglaÅ¡enje rata Japanu; pitanje nije bilo da li su Japanci spremni na nastavak ratovanja - oni viÅ¡e nisu mogli ratovati zbog nedostataka oružja i prehrane.
KritiÄari atomskog bombardiranja tvrde da je Japan pokuÅ¡avao poÄeti pregovore o kapitulaciji, ali da su ih amerikanci ignorirali. Umjesto toga, upotrijebili su atomsko naoružanje najviÅ¡e da bi prestraÅ¡ili buduće neprijatelje, Sovjetski savez. TakoÄ‘er se procjenjuje da SAD nisu htjele da veliki novci uloženi u Manhattan projekt odu u nepovrat bez da se novo oružje ne upotrijebi.
Jedan od kritiÄara upotrebe atomskog naoružanja bio je i Albert Einstein. On je ranije, pod strahom da bi nacisti mogli napraviti atomsku bombu, zajedno sa drugim istaknutim fiziÄarima potpisao pismo u kojem se zahtjeva od predsjednika Roosevelta da usavrÅ¡i atomsko naoružanje. Kada je kasnije vidio pustoÅ¡ i razaranje na mjestu atomskih bombardovanja , predomislio se. AmeriÄki vojni generali Douglas MacArthur i Dwight D. Eisenhower su takoÄ‘er bili kritiÄari upotrebe atomskog oružja...
[uredi] Poveznice
[uredi] Vanjske poveznice
- Waiting for the invasion
- Hiroshima Peace Memorial Museum
- Nagasaki Atomic Bomb Museum
- Hiroshima National Peace Memorial Hall for the Atomic Bomb Victims
- How many died at Hiroshima?
- Better World Links on Hiroshima
- Journalist George Weller's account of the aftermath at Nagasaki
- "SPECIAL REPORT: Hiroshima Cover-up Exposed"
- Nuclear Files.org - Hiroshima and Nagasaki