Bjelovar

Izvor: Wikipedija

Predloženo je da se ovaj članak podijeli na više članaka. (Rasprava)

Bjelovar
Županija	Bjelovarsko-bilogorska
Broj stanovnika (2001.)	41.869
Poštanski broj	43000
Gradonačelnik/ca	Đurđa Adlešić
Bjelovar Bjelovar na karti Hrvatske

Bjelovar je grad u Hrvatskoj, središte Bjelovarsko-bilogorske županije.

Sadržaj 1 Zemljopis 2 Stanovništvo 3 Uprava 4 Povijest 4.1 U davnoj prošlosti 4.2 Severinska buna 4.3 Nastanak grada 4.4 Izgradnja grada 4.5 Carica Marija Terezija 4.6 Ime 4.7 Grb 4.8 Arhitektura 4.9 Slobodni kraljevski grad 4.10 Europsko kulturno nasljeđe Bjelovara 4.11 Obrt 4.12 Kultura 4.13 Škole 5 Gospodarstvo 5.1 Bjelovarski sajam 6 Slavni ljudi 7 Spomenici i znamenitosti 8 Obrazovanje 9 Kultura 10 Sport 11 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

Grad Bjelovar je smješten na visoravni u južnom dijelu Bilogore (Sjeverozapadna Hrvatska) na 135 metara nadmorske visine. Bjelovar je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i prirodno, kulturno i političko središte ovog kraja.

Bjelovar je i raskrsnica putova ovog kraja. Sijeku ga ceste od Zagreba za Osijek, zatim iz Varaždina i Koprivnice preko Čazme do Ivanić Grada i auto-ceste, a preko Daruvara na jednu stranu, za Viroviticu, a na drugu stranu za Pakrac i Lipik. Na kakvom se važnom prometnom pravcu nalazi Bjelovar, govori i početak izgradnje brze ceste Zagreb - Bjelovar - Virovitica, koja će Bjelovar još približiti Zagrebu, ali će biti i snažan poticaj razvoju gospodarstva.

Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 km2 a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika.

Sa sjeveroistočne strane Grada Bjelovara nalazi se duga i niska gora Bilogora, čija je prosječna visina od 200 do 250 m nadmorske visine.

Bjelovar se smjestio u sjeveroistočnom rubnom dijelu plodne lonjsko-ilovske zavale, podno jugozapadnih obronaka Bilogore. Položen je između rječica Bjelovacke i Plavnice. Područja lonjsko-ilovske zavale nije visinski ujednačeno pa se njezina visina kreće između 120 i 160 m nadmorske visine.

Visoravan je nastala plitkim nadsvođenjem, no pri njenom oblikovanju sudjelovali su i rasjedni procesi. U sastavu su pliocenski pjeskuljasti lapori i pješčanici s mjestimičnim manjim naslagama lignita. Starije kamenje nigdje ne dopire do površine. Kristalinske stijene su otkrivene u dubokim bušotinama.

Grad Bjelovar je klimatski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. Zime u ovom prostoru su umjereno hladne, a ljeta su topla.Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 mm godišnje.

Od vjetrova puše sjevernjak, koji je karakterističan za zimu, a istočnjak postaje jači u proljetnim mjesecima i vrlo je hladan, a može puhati i nekoliko dana neprekidno. Ljetni vjetar koji otprilike puše od lipnja do kolovoza je južni, topao, te povećava relativnu vlagu i prethodi kiši.

Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12° C, srednja siječanjska -0,4° C, a srednja srpanjska 20,6° C.

[uredi] Stanovništvo

27.783 u samom gradu, a s okolicom 42.753, uključivo i radnike u inozemstvu.

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

[uredi] U davnoj prošlosti

Prije mnogo milijuna godina prostor ovog dijela Hrvatske prekrivalo je Panonsko more. Posljednji ostaci toga mora danas su u susjednoj Mađarskoj - Blatno jezero.

Prvi su stanovnici vjerojatno živjeli u zemunicama. Iskopavali su ih u padinama brijega i pokrivali granjem, travom i kožama. Na temelju pronađenog kamenog oruđa i oružja, glinenih lonaca i ostalih nalaza može se zaključiti da su prvi stanovnici ovoga kraja bili lovci, ali su uzgajali i žitarice. Svoje su mrtve spaljivali, a pepeo pohranjivali u glinenim žarama.

Nalazi čuvani u bjelovarskom Gradskom muzeju pokazuju da izrađevine toga doba pripadaju trakasto-keramičkoj, bapsko-lengjelskoj, lasinjskoj i vučedolskoj kulturnoj skupini. U doba Rimljana našim su krajem građene ceste koje su povezivale značajnija rimska naselja i utvrde između Save i Drave.

Na temelju nađenih tragova rimskih vodovodnih cijevi, kamenih temelja, rimske opeke, staklenih uporabnih predmeta, rimskoga novca i ostalih predmeta možemo zaključiti da se upravo na mjestu povijesne jezgre Bjelovara nalazilo manje rimsko naselje, mjenjačnica konja, postaja za održavanje cesta ili vojni logor. To dokazuje da je naš kraj bio odavno naseljen i prometan.

Razvijena rimska cestovna mreža pomogla je krajem 6. stoljeća doseljavanju Slavena u ove krajeve. Pridošli podižu gradišta oko Dominkovice, Starih i Novih Pavljana, Narte, Nevinca, Severina, Grginca, Gudovca i drugdje, uglavnom na ostacima rimskih naselja.

Iz srednjega vijeka sačuvani su pećnjaci pronađeni u okolici Bjelovara.

[uredi] Severinska buna

Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - današnji Bjelovar.

Uz razne propise i naredbe koje su sve više opterećivale seljake-krajišnike, došla je i naredba generalmajora Quicdardia da se za najnoviju vojnu munduru ubere 120.000 forinti. Budući da su samo par godina ranije krajišnici, također o svom trošku, već bili nabavili novu odoru ovaj ih je novi namet dodatno ogorčio. Iznos od 120.000 forinti morali su porezom namiriti svi stanovnici krajine, uključujući i svećenike, tako da se po selima već govorilo kako ne žele platiti taj namet. Kapetan Ljubojević, za kojega neki kažu da je bio "otac i majka Krajine", navodno je dao razglasiti kako će svakome tko bi platio namet za novu odoru biti udareno pedeset batina. Ali, prema Ljubojevićevim riječima, koji je pregovarao sa generalom Quichardijem, stvarni povod za pobunu, zapravo, je u tome što su krajišnici stekli dojam kako ih general Quicdardi, s pukovnikom wachtmeisterom Zdelarevićem, namjeravao prisiliti na doživotno plaćanje nameta (kontribucija) te im time dokinuti zajamčene privilegije što bi ih potpuno obespravilo.

Kada je početkom siječnja 1775. godine komisija došla u Križevce ubrati novac naišla je na odlučan otpor seljaka. No, generalkomanda nije odustala od svojega zahtjeva tako da je već sredinom siječnja došlo do mjestimičnih sukoba.

Prvi odlučniji istup krajišnika protiv zahtjeva komande zbio se u krajiškom selu Zrinskom Topolovcu gdje je kapetan leitant Echellhorn, usprkos prigovorima i otporu krajišnika, počeo ubirati novac. No, kada je htio s novcem otići iz sela zaustavili su ga krajišnici, ranili ga i oduzeli mu novac. Vjerojatno bi ga i ubili da nije posredovao topolovački knez. Kada je na tu vijest pukovnik Brentano stigao u selo, u njemu više nije nikoga zatekao jer su se svi uputili u susjedno selo Rovišće gdje je, u međuvremenu, naređen opći otpor krajišnika. Krajiški knezovi sastali su se 17. siječnja u Rovišću na vijećanju o daljnjim mjerama koje bi trebali poduzeti kako bi se narod oslobodio nameta te je zaključeno kako treba sve krajišnike pozvati u Severin i da, milom ili silom, dovedu sa sobom i krajiške časnike. Pukovnik Leilersberg je pokušao smiriti situaciju te je poslao u Rovišće pukovnika Zdelarevića s nekoliko krajiških časnika. Tom je prigodom jedan časnik ubijen, dok su se ostali razbježali, a Zdelarevića su zadržali.

Upornost generalata da ubere novac dovela je do opće pobune i 20. siječnja 1755. godine digla se na noge čitava Krajina Varaždinskoga generalata.

U međuvremenu se u Severinu okupilo oko 4000 krajišnika, čiji je broj kasnije narastao na 20000 naoružanih ljudi. Tada su krajišnici donijeli 42 razne povelje s ranije priznatim im povlasticama, sve su te dokumente zaključali u crkvu, a na posljetku i zazidali u crkveni toranj. U isto vrijeme krajišnici su proklamirali "Severinski komunitet Varaždinskog generalata" kao područje na kojemu će vrijediti krajiške slobode, povlastice i samouprava i gdje se neće smjeti provoditi dotadašnja samovolja časnika. Ujedno su svim časnicima uputili poziv da bezuvjetno dođu u Severin jer će, inače, protiv njih najstrože postupiti. Većina je časnika odmah pobjegla, a samo se manji broj odazvao, većina časnika pobjegla je i prije 20. siječnja iz generalata jer su slutili pogibelj. Križevački pukovnik Leilesperg i potpukovnik Mikašinović pobjegli su preko Kalnika u Ptuj, a najviše ih je pobjeglo u Zagreb i Varaždin. Svima njima krajišnici su oplijenili kuće, a kapetanu Mrzljaku i poručniku Katinčiću i zapalili. Katolički svećenici su također pobjegli iz svojih župa.

23. siječnja nekoliko je časnika kolcima i kundacima ubijeno u Severinu i ostavljeno nepokopano kao opomena svima onima koji bi pokušali uzvratiti pobunjenicima.

Pobunjeni krajišnici pročitali su okupljenom narodu stare privilegije na koje su se i tada pozivali, zahtijevajući da se opozovu svi nalozi koji su poništavali povlastice ili su im bili suprotni. Tih je dana u Severinu izabrano i rukovodstvo pobune kao i krajiško izaslanstvo koje će otputovati u Beč i carici Mariji Tereziji predati memorandum sa zahtjevima.

Ipak, krajišnici su zahtjeve predali generalu Becku, koji je odmah krenuo u Beč, a nešto kasnije otišla je za njim i krajiška delegacija na čelu sa kapetanom Petrom Ljubojevićem. Potaknuta krajiškim zahtjevima carica Marija Terezija naredila je da posebna carska komisija, na čelu sa general wachtmeisterom barunom Wolfesdorfom, ispita nastalo stanje. Komisiju je pratio jači odred carske vojske, a također je naređeno da za slučaj borbe u pripravnosti bude veća vojna snaga.

Carska komisija otpočela je opširnu istragu 24. travnja 1755. godine u Kaniži. General Philipp Lewin barun Beck bio je upućen u Varaždinski generalat kako bi uvjerio krajišnike da će se cijela situacija riješiti na miran način, bez teških posljedica za one koji su počinili kakvo kažnjivo djelo. Krajišnici su to uzeli na znanje te su se vratili svojim kućama. Ali, ipak, jaki kontingent carske vojske presjekao je svaku vezu Varaždinskog generalata sa Slavonijom. Pored generala Becka na smirivanje situacije utjecao je i kapetan Ljubojević koji je od komisije dobio takve upute. No, kada je otišao u Kanižu izvijestiti o rezultatima svojega nastojanja uhitili su ga, okovali i zatvorili te mu oduzeli svu imovinu. Njegovo hapšenje djelovalo je obeshrabrujuće na sve krajišnike.

Istraga je trajala do sredine 1755. godine, a presuda je donesena 21. srpnja iste godine. Od mnogih koji su optuženi kao istaknuti vođe pobune osuđen je 101 krajišnik (61 katolik, 37 pravoslavaca i 3 neopredijeljena). Na degradaciju i tamnicu u trajanju od 10 godina osuđeni su časnici: kapetan Petar Ljubojević, Knežević, i Vuković, ali ni jedan časnik nije bio osuđen na smrt. Desetorici drugih krajišnika izrečena je smrtna kazna, a najveći dio osuđenika potpuno je izgubio svoju imovinu.

Ugušenjem ustanka 1775. godine prestala je postojati stara narodna samouprava na području Varaždinskog generalata. Ukonjeni su knezovi, nestalo je narodnih sudaca, a umjesto njih je sudio auditor s "prisežnicima" iz vojske. Ostala su i sva ograničenja: nisu dobili nekretnine, na što su se krajišnici naročito žalili, već samo pravo uživanja.

Krajišnicima Varaždinskog generalata ostali su samo pergamenti s ranijim privilegijama koje su svake godine prigodom posebnih svečanosti, a posebice o Đurđevdanu, iznosili pred crkvu u Severinu kako bi se podsjetili na stara vremena kada su graničari imali prava da sami sebi izabiru knezove i narodne suce.

[uredi] Nastanak grada

Krajem 14. i početkom 15. stoljeća u ovom već gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemoćki i crkveni posjedi. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara koji se prvi put spominje u zasad nepouzdanom zapisu iz 1413. godine.

Nadiranjem Turaka u 15. i 16. stoljeću ovaj kraj postaje "ničija zemlja" te neprestano prelazi iz ruke u ruku. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Turcima. Tada je na području Varaždinskog generalata osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija.

Prvi zapovjednik te slavne pukovnije bio je 1538. godine Nikola Jurišić od Kisega. U velikom ratovanju 1591. do 1594. godine hrvatska je vojska konačno zaustavila prodiranje Turaka. Nakon poraza kod Siska bili su potisnuti iz Posavine. Širok pojas zemlje od Moslavine i Čazme do Drave ponovno je u hrvatskim rukama. Podižu se nove utvrde i počinje naseljavanje i oživljanje Krajine. Jedna takva utvrda bio je i Bjelovar.

U pismu križevačkog generala Ivana Herbersteina 1666. godine dvorskom ratnom vijeću spominje se "G'schloss Bellovar" oko kojega su se vodili bojevi s doseljenim Vlasima. Slavonska krajina je u 16. i 17. stoljeću bila razdijeljena u četiri kapetanije - Križevci, Ivanić, Koprivnica i Đurđevac, a svaka kapetanija u vojvodstva.

Jedan je časnik kao zapovjednik vojvodstva s vojnicima stanovao u utvrdi Bjelovar. Te su četiri kapetanije spojene 1749. godine u dvije pukovnije: 5. križevačku i 6. đurđevačku, koje su se sto godina kasnije, 1872. godine, ponovno spojile u 16. varaždinsku pješačku pukovniju. Zapovjednik te nove pukovnije bio je pukovnik Peter Csikos von Sessia, otac slavnoga hrvatskog slikara Bele. Ta je pukovnija 1919. godine preimenovana u 42. bjelovarski pješadijski puk. Polovicom 18. stoljeća posvuda su u Vojnoj krajini zaredale bune krajišnika zabrinutih za svoje pravice, koje su im bile ograničene novim odredbama carskoga dvora. Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - Novi Varaždin.

Prema zamisli generala Filipa Becka graničari su već 1756. godine počeli graditi novi grad. O tome Baltazar Adam Krčelić u svojim Annuama piše:

"Osim toga između Severina i Rače, u mjestu zvanom Bjelovar, podigne uz silan trud jadnih ljudi stanove za pripadnike štaba i tvrđavu, gdje su imali stanovati i pijaristi. Do kraja ove godine sagrađeno je više kuća, tako da su se malo kasnije viši oficiri mogli preseliti iz Križevaca; građenje se nastavlja.

Beck naredi, da se to mjesto ne smije nazivati Bjelovar, nego Novi Varaždin, pod prijetnjom kazne, ako ga bude tko drukčije nazivao.

(...)Novi Varaždin ili Bjelovar neće pružati nimalo sigurnosti, jer se sve gradi od drva, pa će prema tome jednom otvoriti put neprijatelju na uništenje ove naše domovine. U tim novim tvrđavama ništa nije čvrsto, staro će se rušiti i propadati, a osim što se prave beskorisni troškovi domovina se izlaže opasnosti.

Dali višnji Bogovi da to ispadne drukčije!"

Beck je, ne osvrčući se na pritužbe i prigovore, bjelovarsku utvrdu sagradio na visoravni okruženoj močvarama koje su ipak pružale sigurnost. Grad je sagrađen gotovo u jednome dahu.

Od manifestacija imamo Terezijanu, koja se održava u čast carice Terezije koja je osnovala grad kao vojno središte davne 1756.godine.

[uredi] Izgradnja grada

Severinska i druge bune upozorile su bečke vojne stratege Habsburške monarhije na moguće slabosti obrane Vojne krajine na ovim prostorima, stoga su, kako bi imali bolji nadzor krajišnika, odlučili "popuniti prazninu" između Đurđevca, Križevaca i Čazme izgradnjom novog vojnog središta na mjestu dotadašnje omanje utvrde imenom Belovac, koja se nalazila na prostoru današnjeg sajmišta.

Izgradnja središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara počela je 1756. godine na temelju odluke carice Marije Terezije i u sklopu reorganizacije Vojne Krajine. Za glavnoga graditelja carica postavi generala Philippa Lewina baruna Becka, dobroga poznavatelja ovoga kraja i naravi njegovih žitelja, seljaka-krajišnika. Grad postaje sjedište stožera Križevačke pukovnije, broj 5 (Križoki) i Đurđevačke pukovnije, broj 6 (Đuroki).

Bjelovar ubrzo postaje sjedište Varaždinskog genaralata u čijoj je vojarni (Velika vojarna, Comando haus ili Preradović kasarna) smještena kadetska škola "Regimentschule" iz koje su izašli mnogi poznati, znameniti i hrabri časnici, ujedno, u građanskom smislu, i društveno priznate osobe: satnik Josip Knezić (rođen 22. studenog 1802. godine u Bjelovaru, poginuo 8. travnja 1848. godine kod Goita u Italiji), čija je hrabrost inspirirala hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića, također časnika s činom generalmajora, da mu u čast i zahvalu ispjeva pjesmu "Smrt Knezić kapetana, 1848.". poznati su i časnici iz obitelji Tarbuk, posebice satnik Michael Tarbuk, koji je bio često odlikovan (iz rodoslovlja plemenite obitelji Maretić vidi se njihovo plemioćko podrijetlo: Klokoč-Vojnović). Znammenit je i pukovnik Ivan vitez Trnski, prvi župan Bjelovarske županije i hrvatski pjesnik (rođen 1. svibnja 1819. godine u Novoj Rači, umro 30. lipnja 1910. godine u Zagrebu).

[uredi] Carica Marija Terezija

Izgradnja središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara počela je 1756. godine na temelju odluke carice Marije Terezije.

Carica Marija Terezija, austrijska nadvojvotkinja, rimsko-njemačka carica i hrvatsko-ugarska kraljica, rođena je 13. svibnja 1717. u Beču, a u njemu je i umrla 29. studenoga godine 1780.. Marija Terezija bila je iz roda Habsburgovaca. Kad se sa 19 godina udala za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, dinastija se otada nazivala Habsburg-Lotaringen. Iz toga se braka rodilo 10 sinova i 6 kćeri. Budući da ju je pratio glas o sklonosti putenim užicima, govorilo se da se pretežan dio njezine djece rodio zahvaljujući kraljičinim ljubavnim pustolovinama s mladim i naočitim momcima iz vojne krajine koji su bili u dvorskoj službi. Od njezine djece sinovi Josip i Leopold bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antoaneta zaglavila je pod giljotinom kao žena francuskog kralja Luja XVI.

Za vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistička i centralistička nastojanja povezana sa germanizacijom. U to vrijeme počinju i prvi sukobi Hrvata sa Mađarima, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja Mađarima. U Hrvatskoj se od godine 1767. uvodi Kraljevsko vijeće, takozvani Consilium Regium, dakle hrvatska vlada neovisna o Mađarima, ali već nakon dvije godine podvrgava to vijeće ugarskom namjesničkom vijeću, što je značilo da je Hrvatska podložna Ugarskoj. Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv vještica stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo dovelo i do konačne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog naslijeđa. Nastojala je pod pritiskom novoga doba spriječiti prekomjerno iskorištavanje kmetova, određujući maksimum njihovih obveza prema gospodarima, tako da feudalac nije više smio tražiti od svojih podložnika namet prema vlastitom nahođenju, već se morao držati takozvanog hrvatsko-slavonskog urbara Marije Terezije. Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela na ratom na život i smrt. U razdoblju od 1740. do 1763. vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka – prije svega Šlezije, ali i talijanskih zemalja.

Svome je sinu Josipu II. Ostavila u naslijeđe opomenu kako nikad ne smije zaboraviti da je bolji osrednji mir nego slavni rat. Reforma vojske, ostvarena 1748., jedna je od velikih i dalekosežnih novina njezine vladavine. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njezino slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete.

Carica Marija Terezija nikada nije posjetila Bjelovar za čije je utemeljenje i podizanje zaslužna.

[uredi] Ime

1420. Mađarski povjesničar Csanki u djelu "Križevačka županija u 15. st." spominje Bjelovar 1420. godine kao naselje u Roviškoj županiji. Ta najstarija provjerena isprava o Bjelovaru nalazi se u Državnom arhivu u Budimpešti.

1423. Isprava kralja Sigismunda od 18. prosinca 1423. godine daje Jakobu i Martinu (sinovima Egidija de Jakozerdahel) za ratne zasluge neke posjede. Među njima je i Beloblathye. Godinu dana kasnije Sigismund potvrđuje darovnicu.

1465. Belovarc (Belowarcz) se 13. travnja 1465. spominje u pismu slavonskih banova Mirka od Zapolja i Nikole od Iloka iz Velikog Kalnika, upućenom zagrebačkom Kaptolu, o vraćanju posjeda, a također i u odgovoru na to pismo.

1473. Kralj Matija daruje, odnosno potvrđuje 1473. godine Jakobu, Martinu, Bartolu, Tomi i Dominiku, sinovima Grgura de Jakozerdahel posjede "... i Belublathya." U ispravama toga razdoblja navode se nazivi Belowarcz, Beloblatje i Bjeloblaće.

1482. Izvorno pismo iz Čazme potvrđuje da je pred Čazmanskim kaptolom ustanovljeno kako su Ivan, sin Blaža Brige, i magister Petar iz Gudovca nasljednici dobara u "...i Belowarczu."

1483. Isto je tako Čazmanski kaptol izvornim pismom iz 1483. godine uveo Petra iz Gudovca u vlasništvo posjeda naselja Belovarcz koje je dotada pripadalo župi sv. Martina u Velikim Sredicama. Ta je župa kasnije bila u posjedu Petra od Gudovca.

1579. i 1611. Bjelovar se spominje i oko 1579. i 1611. godine. Vjerojatno je u prvoj polovici 17. stoljeća uz potok Bjelovacka ili Bjeloblacka ili Bjeloplacka podignuta mala tvrđa ili toranj (Schloss) za obranu od Turaka.

Ta se tvrđa različito bilježi na raznim zemljovidima: Belouac, Belouax, Wellovar. U susjedstvu te tvrđe zabilježena su naselja: Rouistse (Rovišće), Zrediza (Sredice), Herogulan (Hrgovljani), Korenovo, Sveta Magdalena (Kapela), Tzirkueno (Cirkvena), Nevinac, Severin, Ratsa (Rača), Meguiretse (Međurača).

1666. R. Lopašić navodi da je 1666. godine Bjelovar bio utvrđeni čardak za borbu protiv Turaka.

Podaci iz isprava, pisama i zemljovida, a osim spomenutih ima ih još mnogo, pokazuju da je riječ belovar (belovari) stara hrvatska riječ u izvornome obliku i inačicama. Nepotrebna je bila uzbuna krajem 19. i početkom 20. stoljeća u kojoj su mnogi tvrdili da je riječ mađarskoga podrijetla.

Istaknuti hrvatski učenjaci Gjuro Szabo i dr. Franjo Fancev potvrđuju mišljenje dr. Franje Ivekovića koji je u Broz-Ivekovićevu Rječniku hrvatskoga jezika napisao: "Bjelovar, Bjelovara, m. Bj. varoš u Hrvatskoj. Tako se zovu i dva sela u Hrvatskoj, pa u onim primjerima bjelovar znači bijela zemlja, bjelovar, bjelovra, m. bijela mršava zemlja isporedi li ga `Trsja su moja na belovarih ove godine slabo rodila, grožđe se u svetu osulo´ kazivao mi je seljak zemljak prije mnogo godina; za drugu polu bjelo-var isp. moč-var (močar) močvara."

Zanimljiv je primjer i zemljovid na kojemu se vidi da su na potezu od sto kilometara tri naselja s imenom Bellowar, Bellowar i Bellavar.

[uredi] Grb

U bjelovarskom Muzeju čuva se pečatnjak potekao iz prvih dana vojne općine Bjelovar. Znanstvenici, koji se bave proučavanjem Vojne krajine, tvrde da je to bilo između 1756. i 1765. godine. Točan dan početka rada Vojne općine Bjelovar nigdje nije pouzdano utvrđen pa možemo prihvatiti da je to bilo oko 1760. godine.

Pečat je od mjedi, okrugloga oblika i promjera 40 mm. U srednjem dijelu je štit na kojemu se nalazi močvara iz koje se izdiže čardak na stupovima. Iznad štita se nalazi otvorena kruna, a carski orao nad njom pokazuje da je Bjelovar bio pod neposrednom upravom vojnih vlasti. Uokrug pečata nalazi se natpis:

INSIGEL DER K.K. MILITÄR COMUNITAET BELLOVAR (PEČAT CARSKE I KRALJEVSKE VOJNE OPĆINE BELOVAR). Pokraj štita su oklopnici s helebardama.

Drugi po redu grb Bjelovara potječe iz 1772. godine, kada je Bjelovar proglašen povlaštenom vojnom općinom. Pečat ima u sredini štit na kojemu čardak stoji na močvari. Čardak je u donjem dijelu četvrtastva tvrđava s troja vrata, a iznad njih je kuća s prozorima. Pokraj čardaka stoji graničar. Iznad štita je otvorena kruna, a iznad nje carski orao. Štit čuvaju dva graničara s puškama. Treba reći da graničari od 1772. pa do 1945. godine stalno prate štit s gradskim grbom. Uokrug pečata nalazi se natpis:

INSIEGEL DER PRIVILEGIRTEN MILITÄR COMUNIT: BELLOVAR (PEČAT PRIVILEGIRANE VOJNE OPĆINE BELOVAR). Stotinu godina kasnije, 1871. razvojačena je Vojna krajina i Bjelovar je konačno potpao pod bansku hrvatsku vlast. Grb, odnosno pečat Bjelovara, nije se promijenio. Ostao je jednak onome ustanovljenom 1772. godine, osim što je carski orao zamijenjen grbom Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

Uokrug pečata nalazi se natpis: POGLAVARSTVO GRADA BELOVARA.

Tri godine kasnije, 1874. Bjelovar je dobio čast Slobodnoga kraljevskog grada, kao dvanaesti grad u Hrvatskoj. Postoji i žig iz te godine koji ima štit s čardakom na močvari pokraj koje se nalazi graničar, a ispod čardaka pojavljuje se novi detalj - tri panja. Iznad štita nalazi se otvorena kruna.

Natpis oko žiga je: POGLAVARSTVO KRALJ. SLOBOD. GR. BELOVARA.

Mladi profesor crtanja na velikoj kraljevskoj gimnaziji u Bjelovaru, Josip Hohnjec, 1885. godine prvi je put u štit grada Bjelovara ucrtao bijeli grad na brežuljku. Grad je u donjem dijelu četvrtastva utvrda s puškarnicama, a u gornjem dijelu kuća s prozorima. Ima polukružna vrata u kojima stoji graničar. Ispred grada su tri panja. Takav je grb bio u uporabi na ispravama slobodnoga i kraljevskog grada Bjelovara, npr. u domovnicama. Bio je u uporabi do tridesetih godina 19. stoljeća.

Grb se prvi put pojavio na Krambergerovu crtežu, kada je prof. Hohnjec panorami dodao grb i ljudske likove. O tome je Hohnjec 1937. napisao:

"Slika u Bjelov. Pučkom Kolendaru 1886. od Ernesta Krambergera bivš. direktora male realne gimnaz. na kojoj sam ja nacrtao grb grada Bj. i oko grba desno dolje dovršio rub šumice i njenu sjenu na cesti i ono 2 figure kao štafažu po njegovoj želji. Sve drugo gore i lijevo izradio je perom K. Figura namjerno ne pretstavlja nikoju osobu."

Nakon pripojenja Bjelovara Hrvatskoj u gradu je zavladao domoljubni zanos, veliki pokret protiv germanizacije i mađarizacije. U to doba promijenjeno je ime Belovaru u Bjelovar. Tada se i pojavilo tumačenje kako Bjelovar znači bijeli grad od BJEL i VAR (mađ. grad).

Istovremeno su se pojavila i nastojanja da se promijeni i ime grada, npr. u Bjelovo. Tada je donekle promijenjen i štit grada jer se graničar uz čardak povećao na veličinu čardaka.

Sve je ostalo isto osim natpisa: POGLAVARSTVO SLOB. I KRALJ. GRADA BJELOVARA.

Početkom 20. stoljeća ponovno je promijenjen grb Bjelovara, s tim da je u štitu čardak sasvim neobičnog oblika. To je, zapravo, tvrđava s dva tornja i dvostrukim vratima. Ispred tvrđave u močvari nalaze se tri panja. Taj je žig bio u uporabi do tridesetih godina 20. stoljeća.

Hohnjec se još jednom okušao u stvaranju grba pa je oko 1920. godine oblikova gradski biljeg Bjelovara. U njemu se nalazi grb koji je sasvim sličan grbu iz šezdesetih godina 18. stoljeća. Na njemu je na brežuljku čardak na stupovima, a Hohnjec je ispod čardaka dodao graničara i tri panja.

Iznad štita se, naravno, nalazi otvorena kruna i natpis: BJELOVARSKI GRADSKI BILJEG. Vrijednost biljega bila je 1 kruna preko koje je naknadno otisnuta riječ - dinar. Biljeg je nađen na Domovnici iz 1924. godine.

U spomen na 1000. obljetnicu hrvatskoga kraljevstva izgrađena je na vrhu Sljemena kapelica Majke Božje Sljemenske, kraljice Hrvata. Sagradio ju je arhitekt Denzler, a strop je izradio kipar Hudoklin. Na njemu je, među grbovima hrvatskih gradova i pokrajina, i grb grada Bjelovara. Otada se upravo takav grb pojavljuje u različitim inačicama do danas. Grb je od srebra na zelenom humku s tri panja. S humka se uzdiže četvrtastva utvrda s kruništem, puškarnicama i otvorenim oblim vratima, u kojima stoji graničar s puškom u ruci. Na sredini tvrđave nalazi se kuća koja dolje ima puškarnice, a gore prozore. Okolo grba nalazi se hrvatski troplet.

Svetište je posvećeno 1932. godine, a grb je u javnoj uporabi. Hrvatske enciklopedija ima zabilježen upravo takav oblik grba. Svi su grbovi, nastali za vrijeme NDH ili kasnije, dobivali različita obilježja, koja su označavala pripadnost nekom političkom sustavu.

Današnji je grb grada Bjelovara utemeljen na grbovima iz prošlosti. Na humku se nalazi četvrtastva tvrđava s puškarnicama i oblim vratima, a iznad nje kuća s crvenim krovom, puškarnicama i prozorima. Bijela tvrđava nalazi se na srebrnom polju. Ispred tvrđave je uvećani graničar s puškom u ruci, a tri panja su uobičajeni dodatak u posljednjih stotinu godina. Osim grba Bjelovar danas ima i svoju gradsku zastavu koja na bijelome polju ima grb grada.

[uredi] Arhitektura

Obilježja arhitekture Bjelovara u prošlosti su jednokatne i prizemne zgrade jednostavnih kasnobaroknih i klasicističkih oblika. Veliki središnji gradski trg, današnji Trg Eugena Kvaternika, prvotno je bio pašnjak. Kasnije je pretvoren u vojno vježbalište, tzv. Paradeplatz, a u drugoj polovici 19. stoljeća postupno je pretvoren u perivoj.

U njegovu je središtu još prije pedesetak godina stajao veliki drveni zdenac, okružen s četiri kipa podignuta krajem 18. stoljeća, kao zaštitnika krajiških pukovnija. Trg je kasnije pretvoren u Trg Marije Terezije, zatim kralja Petra I., zatim Poglavnikov trg, a potom Trg jedinstva.

Izgradnja perivoja započela je 1871. godine, ali je još 1756. zasađen drvored lipa, od kojih dvije postoje i danas. Postupno je u perivoju posađeno različito drveće: divlji kesten, lipa, breza, tisa, magnolija, omoroika, crni bor, platana, javor, trnovac (gleditschia), čak 46 različitih vrsta.

Oko trga su izgrađene i do danas sačuvane upravne i vojne zgrade, a u uglovima pojedinih četvrti časnički stanovi. Grad, koji je tada bio opasan niskim zemljanim i drvenim bedemima srušenim početkom 19. stoljeća, bio je sjedište Križevačke i Đurđevačke krajiške pukovnije.

Dolaskom generala Kleefelda 60-tih godina 18. st. Bjelovar postaje sjedištem i Varaždinske krajine, koje je 1783. godine premješteno u Zagreb. Proglašenjem povlaštene vojne općine 1772. godine doseljenici su bili oslobođeni vojne obveze.

To je ubrzalo dolazak mnogih obrtnika, trgovaca i ugostitelja, a njihovim dolaskom počinje brža izgradnja građanskih kuća, uglavnom prizemnica, koje se izgrađuju između vojnih zgrada i po rubu grada. Broj stanovnika naglo je porastao.

Rubom trga nižu se skladno odmjerene, jednostavne, jednokatne zgrade, osim dvokatne vojarne s dojmljivim arkadama u prizemlju. Dovršenje crkve Sv. Terezije i pijarističkog samostana 1772. godine zaokružen je prostrani trg na kojem su u duhu ranoga baroka i po općenitom običaju srednje Europe podignuta 1777. i 1778. godine četiri spomenika: sv. Terezije Avilske, sv. Jurja, sv. Ivana Nepomuka i sv. Jelen Križarice. Tako je središte grada dobilo značajno urbanističko obilježje.

Četiri kipa visine oko 180 cm bila su postavljena na podnožjima ranobaroknih oblika i raspoređena oko gradskog bunara u obliku četverokuta. Podnožja su pri restauraciji spomenika 1935. godine dobila razvijeni barokni oblik.

Spomenik sv. Terezije, nebeske zaštitnice carice i kraljice Marije Terezije, koja je dala sagraditi Bjelovar i podiću župnu crkvu, podignut je 1777. godine na sjevernoj strani trga, prema vojarni. Ostali su spomenici podignuti 1778. godine.

Spomenik sv. Jurja, Dioklecijanovog časnika i kršćanskog mučenika, postavila je 6. krajiška pukovnija (đurđevačka) na istočnoj strani trga.

Kip sv. Jelene Križarice, majke cara Konstantina, koja je otkrila križ Kristov i podigla crkvu Sv. Groba u Jeruzalemu - zaštitnice 5. krajiške pukovnije (križevačka), dao je na južnoj strani trga podići njezin zapovjednik, pukovnik Wilhelm von Kleebeck, dok je 5. krajiška pukovnija podigla na zapadnoj strani trga spomenik sv. Ivanu Nepomuku, čije je štovanje u 18. stoljeću posebno širila austrijska vojska.

Neposredno prije održavanja Euharističkog kongresa, koji je održan u Bjelovaru 1935. godine, jednostavna četvrtasta podnožja spomenika zamijenjena su razvijenijim baroknim oblikom.

Trg je u drugoj polovici 19. stoljeća pretvoren u perivoj, ali nitko nije dirao u njegovu vrijednost - spomenike i zdenac. Tek je 1941. godine uklonjen središnji gradski zdenac i na njegovom je mjestu sagrađen glazbeni paviljon, otvoren 1943. godine. Nerazumnom i protuzakonitom odlukom nekog pojedinca, o čemu nema nikakvoga pismenog traga, 1949. srušeni su i spomenici.

Njih je, međutim, od potpunog uništenja sačuvao bjelovarski kolekcionar Ivan Barešić. Restaurirani su i 2001. godine vraćeni nazad na središnji bjelovarski trg, gdje uz paviljon tvore savršenu cjelinu.

[uredi] Slobodni kraljevski grad

Stogodišnjicu svoga osnutka Bjelovar je dočekao s 2 787 stanovnika, razvijenim obrtom i trgovinom. Grad se brzo razvija, spreman dočekuje ukidanje Vojne krajine 1871. godine i njezino sjedinjenje s građanskom Hrvatskom.

Bjelovar postaje sjedište županije, a nakon njezinoga spajanja s Križevačkom županijom postaje središte bjelovarsko-križevačke županije.

Prvim velikim županom imenovan je Ivan Trnski, sin učitelja iz Nove Rače, koji je 1901. izabran za prvog presjednika Društva hrvatskih književnika. Na izborima 1872. godine za narodnog zastupnika Bjelovara izabran je pjesnik Ivan Mažuranić.

On je dvije godine kasnije (1874.), kao ban, u ime Sabora, proglasio Bjelovar: SLOBODNIM KRALJEVSKIM GRADOM

[uredi] Europsko kulturno nasljeđe Bjelovara

Razdoblje u kojemu 1756. godine na mjestu nekadašnjega malog sajmišnog mjesta Belovca nastaje grad, razdoblje je prosvijećenog apsolutizma carice Marije Terezije. I dok se Habsburška velesila bavi dinastičkim i vanjskopolitičkim problemima vodeći bespoštedne ratove za osvajanje novih područja, iz Beča se istodobno počinje širiti znatan kulturološki polet. To je, uostalom, doba europskih velikana: filozofa Voltairea i Rousseaua, književnika Goethea, skladatelja Bacha i Haydna, a iste godine kada je utemeljen grad Bjelovar rodio se – Mozart. Demografska politika i socijalne reforme usmjerene na uvođenje obrta i školstva odrazit će se i na razvitak Bjelovara. U novi grad, građen prvotno iz isključivo vojnih razloga, uskoro se naseljavaju obrtnici i trgovci. Carica mu 1770. podjeljuje cehovsku, a zatim i sajamsku povelju kojom 26. veljače 1772. godine Bjelovar postaje glavno sajmišno mjesto čitavog Varaždinskog generalata. Odvaja se civilna od vojne uprave grada koji 1774. godine dobiva i svog prvog gradonačelnika – Ivana Austrechta.

Dolaskom dvojice redovnika pijarista, koji 5. studenog 1761. godine u Bjelovaru otvaraju prvu školu za šestoro djece vojnih časnika, a dvije godine kasnije i za djecu iz građanskih obitelji, Bjelovar postaje jedno od većih obrazovnih sjedišta Vojne krajine u kojemu se koristi jedinstveni udžbenik Libelus alphabeticus, najopširnija hrvatska početnica s latinsko-hrvatsko njemačkim rječnikom, nastala iste 1756. godine kad je i utemeljen grad. Ali smrću prvog superiora, učitelja i školskog nadzornika, pijarista Huberta Diviša, utemeljitelja bjelovarskog školstva (pokopan je 1790. godine u kripti kapele na groblju sv. Andrije) nastaje stagnacija: škole postaju isključivo vojne (Divisionschule) i pohađaju ih samo ona djeca koja se opredjeljuju za vojnička i svećenička zanimanja.

Međutim, europske zasade obrazovanja i kulture u ovom gradu ipak se razvijaju, o čemu svjedoče eksponati koji se čuvaju u Gradskom muzeju Bjelovar. Građanski slojevi čitaju antička filozofska djela poput Senekinih Epistola, tiskanih 1702. godine ili Ezopove basne iz 1734. godine, djela Marka Tulia Cicerona tiskana 1773. godine ili, pak , djela na hrvatskom jeziku, poput onoga koji govori o raskolu istočne i zapadne crkve; Kamen pravi smutnye velike Antuna Kanižlića, tiskane u Osijeku 1780. godine.

Veze Bjelovara s tadašnjom Europom očituju se i u izboru namještaja (pisaći stol (sekreter) s tajnim pretincima, izrađen, vjerojatno, u Beču oko 1780. godine ili krevet rokoko stila s kraja 18. stoljeća), kao i u izboru svakodnevnih upotrebnih predmeta: sunčanog sata s kompasom i ugraviranim imenima europskih gradova i njihovih zemljopisnih širina kojega je početkom 18. stoljeća izradio majstor Nikolas Bion, zatim, stojećeg salonskoga sata s mjesečevim mijenama i datumima, kojega je izradio Joseph Peer u Beču, u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća. O glazbenoj, pak, tradiciji svjedoči "lovački rog" (Waldhorn), mesingani puhački instrument izrađen 1771. godine u radionici Antona Kernera u Beču.

I dok oltare župne crkve sv. Terezije Avilske (sagrađene 1771. godine) ukrašavaju velike slike nepoznatog varaždinskog baroknog slikara, a ikone poznatog baroknog ikonopisca Iovana Četirevića Grabovana čine ikonostas parohijske crkve sv. Trojice (iz 1795. godine) (danas se ni prve oltarne slike ni ikone ne nalaze u tim crkvama), a u središtu grada se 1777. i 1778. godine podižu kameni kipovi svetaca nepoznatog varaždinskog majstora, kućni obiteljski oltari s malim drvenim kipovima pojedinih svetaca nisu rijetkost ni u Bjelovaru.

Godine 1779. Cristoph Hartwig izrađuje prvi poznati nam grafički prikaz grada Bjelovara.

Iako u gradu vlada strah od kažnjavanja batinanjem i vješanjima (u njemu su se u to doba nalazila dvoja vješala!), ipak se kulturne potrebe njegovih sve brojnijih stanovnika ne guše (veće deset godina nakon utemeljenja Bjelovar osim prve 43 sagrađene vojne zgrade ima i 35 građanskih kuća sa 70 njemačkih i 79 hrvatskih stanovnika, tada dobiva prvu gostionicu, a do kraja stoljeća imat će ih četiri), pa u studenom 1784. godine u ovom novom gradu gostuje austrijska glumačka družina kazališnog poduzetnika Ignatza Bartscha. Neimaština kod glumaca bila je velika, pa je članica ovog kazališta Elizabeta Brochardt, inače, supruga baletnog majstora Lamberta Brochardta, bila prisiljena kod bjelovarskog gradskog magistrata založiti svoj kazališni nakit za 57 forinti i 32 krajcara.

Da je ostao u Bjelovaru, i taj bi barokni nakit iz 18. stoljeća danas bio jedan od eksponata Gradskog muzeja.

[uredi] Obrt

Svoje drugo stoljeće Bjelovar počinje naglim razvitkom. Grad nije više samo jako vojno središte već postaje i tradicijsko mjesto velikih stočnih sajmova. Od upravnoga izrasta u trgovačko, obrtničko i industrijsko središte koje 1900. godine ima 7 783 stanovnika.

Snažnom razvitku pripomogla je izgradnja željezničke mreže u razdoblju između 1894. i 1912. godine. Bjelovar je spojen prugom s Križevcima, Garešnicom, Viroviticom i Grubišnom Poljem.

Veleobrt i industrija počeli su se u Bjelovaru razvijati još u 18. stoljeću, kada je osnovana svilana s tridesetak tkalačkih stanova. S prekidima je radila do 1867. godine.

Također su osnovane pilane, ciglane, prehrambena poduzeća itd. pa je pri kraju prvog svjetskog rata Bjelovar imao 14 većih poduzeća.

Ljekarna K crnom orlu kolomana Germana u Preradovićevoj ulici i njen ososbit doprinos u pripravi raznih, često puta patentiranih, eliksira svjedoči o potrebi dobro razvijene zdravstvene skrbi u Bjelovaru.

Vojna uprava, naime, nije zanemarila zdravstvo. Vjerojatno je već 1782. godine postojala bolnica u blizini suda. Utemeljenje današnjeg Medicinskog centra seže u 1845. godinu, kada je podignuta nova zgrada "K. und K. Brigade gemeinde Spital". Iako sagrađena za vojne potrebe u njoj su se liječili i građani.

[uredi] Kultura

Usporedo s razvitkom gospodarstva kulturni je život dobivao sve značajniju ulogu u životu građana. Mnogi koncerti i kazališne predstave održavane su s velikim zadovoljstvom i poletom.

Kulturna tradicija, posebice glazbena, još od 1762. godine, kada je Hubert Diviš preuzeo službu kapelnika vojne glazbe, odrazila se i na amatersko muziciranje.

Prvo bjelovarsko pjevačko društvo Dvojnice osnovano je 1872. godine, a njegov je zborovođa Josef Mazanek osamdesetih godina otvorio i prvu bjelovarsku glazbenu školu i podučavao glasovir i violinu. S manjim prekidima u radu, ova će škola prerasti u Glazbeni zavod, današnju Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog.

Nakon nekoliko uzaludnih pokušaja konačno je 1895. godine odobren rad i Hrvatskom obrtničko-radničkom društvu Jedinstvo, koje je kasnije promijenilo ime u HORKUD "Golub", a djeluje i danas.

[uredi] Škole

Već 1761. godine pijaristi Ignacije i Hubert Diviš otvorili su školu. Hubert, školski nadzornik u Varaždinskom generalatu, utemeljio je godinu dana kasnije i prvu vojnu glazbu u Bjelovaru. Latinska i geometrička škola, za potrebe razvoja obrta, otvorene su 1769. godine.

Dovršenje školske zgrade, uz crkvu Sv. Terezije, školstvo je dobilo više prostora. Uz pravoslavnu crkvu sagrađena je 1792. godine srpska škola. No, prva "prava" velika škola, najstariji dio današnje Ugostiteljske škole, sagrađena je 1805. godine. Matematička škola utemeljena je 1824. za potrebe razvoja obrta, a nešto kasnije i kadetska škola.

Za potrebe školstva u Bjelovaru je od 1850. godine organiziran učiteljski tečaj u kojemu su se obrazovali graičarski učitelji, uglavnom iz časničkih redova. Te je godine otvorena glavna muška učionica s četiri razreda i ženska s dva razreda.

Potreba za cjelovitijim obrazovanjem potaknula je utemeljenje realke, u kojoj je rad započeo 1858. godine, a ona je postupno prerasla u Realnu gimnaziju. Za njene je potrebe 1901. godine izgrađena nova zgrada, u kojoj se danas nalaze Gimnazija i Medicinska škola.

[uredi] Gospodarstvo

[uredi] Bjelovarski sajam

Bjelovarski sajam d.o.o. osnovan je 1995. godine. Vlasnici sajma su Bjelovarsko - bilogorska županija i Grad Bjelovar.

Uz pomoć gospodarstva i donacije uložena su znatna materijalna sredstva kako bi se na postojećem prostoru stvorili uvjeti za organiziranje sajamskih priredbi. Ukupna površina prostora iznosi 235.000 m2, a izložbenim potrebama prilagođeno je:3.000 m2 zatvorenog prostora, 1.600 m2 nadstrešnica, 30.000 m2 otvorenog prostora, 5.000 m2 objekata namjenjenih izložbi stoke.

Uređeno je 40.000 m2 parkirališnog prostora.

Glavna priredba Međunarodni stočarski gospodarski sajam održava se svake godine početkom mjeseca rujna. Na njemu sudjeluje više od 500 izlagača, od čega 400 stočara, a posjeti ga preko 50.000 posjetitelja.

Pored ovog, Sajam organizira i niz drugih događanja, kao što su: Proljetni sajam, Sajam malih životinja, konjičke priredbe, aukcije stoke, izložbe ratara, voćara i vinogradara, stručne skupove, tjedne stočne sajmove i drugo.

Na priredbama Bjelovarskog sajma isplati se sudjelovati jer je to mjesto prezentacije najnovijih tehnoloških i naučnih dostignuća u gospodarstvu, a posebno u poljoprivredi, mjesto zaključivanja poslovnih ugovora i susreta gospodarstvenika.

Sajmovanje na ovim prostorima, a posebice stokom ima višestoljetnu tradiciju, koju Bjelovarski sajam želi samo nastaviti.

[uredi] Slavni ljudi

• Bojan Navojec - glumac, IMDB
• Goran Navojec - glumac, IMDB
• Goran Tribuson - književnik, IMDB
• Snježana Tribuson - redateljica, IMDB
• Petar Preradović- pjesnik, političar
• Rudolf Vimer (1863. - 1933.) - svećenik, bivši rektor Zagrebačkog sveučilišta, bivši sveučilišni profesor i dekan Bogoslovnog fakulteta, akademik, poliglot, pisac i dobrotvor.
• Hrvoje Horvat- rukometaš
• Boris Buzančić- glumac, bivši gradonačelnik Zagreba
• Bogdan Diklić- glumac
• Nasta Rojc- akademska slikarica
• Pavle Kolarić- isusovac, umro na glasu svetosti
• Saša Tkalčević- prvi hrvatski pobjednik Big Brothera
• Ivan Gubijan- atletičar, bacač kladiva, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu, 1948.
• Zoran Mamić- nogometaš NK Dinama Zagreb, osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u nogometu sa hrvatskom nogometnom reprezentacijom.
• Mirjana Hrga- tv-voditeljica
• Petar Gorša- mlada nada hrvatskoga sporta, svjetski juniorski viceprvak u streljaštvu, aktualni europski juniorski prvak
• Ferdo Rusan- glazbeni amater, pjesnik, ilirac
• Mato Lovrak- hrvatski književnik
• Ivan Trnski- hrvatski političar, ilirac, počasni građanin grada Zagreba, župan, književnik, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika
• Đuro Sudeta- hrvatski književnik
• Edo Murtić- hrvatski slikar
• Rada Šešić- scenaristica, redateljica i filmska kritičarka
• Mirko Sabolović- hrvatski romanopisac, književnik i scenarist
• Vojin Bakić- hrvatski kipar
• Stanko Banić- hrvatski katolički svećenik
• Krsto Špoljar- hrvatski književnik
• Boško Petrović- jazz glazbenik, dobitnik životne nagrade porin
• Momčilo Bajagić - Bajaga- glazbenik
• Silvije Degen- odvjetnik, političar, predsjednik Kluba Zagrepčana [1]
• Željko Sabol- pjesnik, povjesničar umjetnosti, leksikograf
• Nataša Vezmar- sportašica (taekwondo)
• Andriana Škunca- hrvatska književnica
• Rudolf Bićanić- ekonomist, gospodarski povjesničar, sociolog sela i političar
• Vladimir Stahuljak- hrvatski skladatelj, orguljaš i zborovođa
• Ana Kozić - hrvatska sportašica (taekwondo)
• Ivša Lebović - hrvatski političar i odvjetnik
• Miroslav Kržak - sveučilišni profesor informatologije i arhivistike
• Petar Biškup Veno - narodni heroj

[uredi] Spomenici i znamenitosti

• Lug, Barutana, Borik - spomen područja poginulih u ratu;
• kameni paviljon na glavnom trgu- najveći kameni paviljon u Europi;
• Terezijana - manifestacija koja se održava svake godine u šestom mjesecu u čast carici Tereziji koja je osnovala grad Bjelovar kao vojno središte davne 1756.godine;
• Bok fest - Bjelovarsko otvoreno kazalište, period kada stanovnici grada Bjelovara, a i šire okolice mogu sudjelovatu u predstavama na daskama koje život znače uz poznate i priznate glumce...

[uredi] Obrazovanje

Srednje škole: medicinska, gimnazija, trgovačka, ugostiteljsko-prehrambena, ekonomska, obrtnička, tehnička i glazbena srednja škola. Od fakulteta u Bjelovaru je prisutan Ekonomski fakultet Rijeka.

[uredi] Kultura

[uredi] Sport

Rukomet

Bjelovar je poznat po RK "Bjelovaru" (dok je djelovao pod imenom "Partizan") ([2]), o čemu govori naslov europskog prvaka iz 1972. i desetak naslova prvaka države.

Nogomet

NK Bjelovar

HNK Mladost (Ždralovi)

[uredi] Vanjske poveznice

• Bjelovar.hr
• Bjelovar.com
• Bjelovar.net
• Što mladi mogu pokazati starijima - grad Bjelovar
• Zanimljiv opis Bjelovara u Hrvatskoj enciklopediji iz 1887. godine

Gradovi i općine Bjelovarsko-bilogorske županije

Gradovi Bjelovar | Čazma | Daruvar | Garešnica | Grubišno Polje Općine Berek | Dežanovac | Đulovac | Hercegovac | Ivanska | Kapela | Končanica | Nova Rača | Rovišće | Severin | Sirač | Šandrovac | Štefanje | Velika Pisanica | Velika Trnovitica | Veliki Grđevac | Veliko Trojstvo | Zrinski Topolovac

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj