Bušene kartice
Izvor: Wikipedija
Bušene kartice ili engleski punched cards jedna su od prvih medija koji su bili korišteni za spremanje podataka. Bušene kartice su napravljene od krutog kartona, a podaci se spremaju bušenjem rupa na određenom mjestu na kartici. Svaka kartica ima definiranu najveću količinu koja se može spremiti i ona je ovisila o proizvođaču. Bušene kartice više nisu tako rasprostranjene i one su izgubile primat kao medij za spremanje podataka poslije 70-tih godina dvadesetog stoljeća.
[uredi] Podrijetlo
Bušene kartice pronalaze svoje podrijetlo u tkalačkoj industriji devetnaestoga stoljeća. Njihov izumitelj Joseph Jacquard je 1801. patentirao je bušene kartice kao metodu za pohranu oblika i dezena koje su se izrađivale u tkaninama. Sa sistemom rupica na kartici Jacquard je upravljao mehanizmom tkalačkog stana u cilju stvaranja dezena i oblika u tkanini, što je prije bilo moguće samo ručno i od tkalca koji je imao puno iskustva. Još tome Jacquardov tkalački stan je mogao proizvesti oblike i dezene koji su bili posve jednaki i uniformni nego što je mogao čovjek.
[uredi] Način Rada
Bušene kartice su kartice koje na sebi imaju rupice, kako im i samo ime kaže. To je najjednostavniji oblik sačuvanja digitalnih podataka: rupica označuje jedinicu, a nedostatak rupice označava nulu, ili obrnuto, po dogovoru. Te kartice mogu biti dugačke i više metara i svaka rupica ima točno određene dimenzije, a tako i nedostatak te rupice, a to je čisto zbog toga da se računalo ne bi zabunio prilikom čitanja istih.
[uredi] Povijest uporabe
Za koncept spremanja infromacije bušene kartice je prvi koristio Charles Babbagge u svojom nikad dovršenom Analitickom stroju. Kroz devetnaesto stoljeće mnogi izumitelji i proizvođači mehaničkih uređaja počeli su koristiti bušene kartice za pohranu informacija ili za izdavanje naredbi.
Bušene kartice su doživjele pravi procvat poslije devedesetih godina devetnaestoga stoljeća izumom tabulacijskog stroja od strane Amerikanca Hermana Holeritha. Ovaj izum patentiran 1887. godine i bio je korišten za obradu podataka za vrijeme popisa stanovništva u SAD-u 1890-te godine.
Danas su bušene kartice uglavnom izvan upotrebe i za pohranu se koriste uglavnom magnetski i optički zapisi koji su jeftiniji i imaju veću zapreminu.
