David Hume
Izvor: Wikipedija
David Hume (7. svibnja 1711. - 25. kolovoza 1776.) je škotski filozof i povijesničar. Po rođenju bio je pripadnik srednjeg građanskog sloja Berwickshirea, pored Edinburgha.
David Hume je zajedno sa Adamom Smithom i Thomasom Reidom bio jedna od najvažnijih osoba u škotskom prosvjetiteljstvu. Mnogi smatraju Humea kao trećeg i najradikalnijeg, takozvanog britanskog empirista, nakon engleskog Johna Locka i anglo-irskog Georga Berkeleya; stavljanje Humea zajedno s Lockom i Berkeleyem, iako tradicionalno, ignorira veliki utjecaj na Humea kojeg su izvršili neki francuski pisci (kao što su Pierre Bayle) i engleski intelektualci (kao što su Isaac Newton i drugi).
Povijesničari često vide Humeovsku filozofiju kao neki oblik skepticizma, ali mnogi komentatori su istaknuli da element naturalizama ima isti značaj. Hume je bio prvi moderni empirist koji je odbio svaku pomoć bilo od a priori principa rasuđivanja, bilo od svake druge ideologije koja obezbjeđuje skladnost između naših opažaja i svijeta. On je također smatrao da je nemoguće spoznati uzročno-posljedičnu vezu zaključivanjem a priori, odnosno da ju je moguće spoznati samo posteriori, putem iskustva.
David Hume radikalno je proveo empirističko gledište i doveo ga do skepticizma. Hume poriče svaku mogućnost metafizičke spoznaje (takve o kojoj iskustvo šuti), pa onda i mogužnost spoznaje bilo tjelesne, bilo duhovne supstancije. Po njegovom shvaćanju to je prazan pojam metafizičke spekulacije.
Hume je snažno utjecao na sav daljnji razvoj engleske i anglosaksonske filozofije uopće, a posebno na pozitivizam i pragmatizam. Svojom tezom o nemogućnosti objektivne nužne spoznaje uzročno-posljedične veze, kojoj on nalazi samo psihološko opravdanje, ali ne i logičko utemeljenje, utjecao je Hume na Kanta, trgnuo ga i potaknuo na pokušaj drugačijeg rješenja spomenutog pitanja.
Sadržaj |
[uredi] Odnos ideja i činjenica
Kritički postavlja Jume uopće problem vrijednosti spoznaje. Sve predmete ljudskoga uma dijeli na odnose ideja i činjenice. Prve od tih predmeta spoznajemo intuitivno ili demonstrativno, dakle neovisno o svakom iskustvu (npr. da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad objema katetama). Činjenice međutim ne spoznajemo tako sigurno, niti je njihova istinitost tako upadnjiva. Štoviše, suprotnost neke činjenice lako zamišljamo bez ikakva protivrječja jer "što jest moće i ne biti". tako, npr., možemo zamisliti da sunce sutra neće izaći.
[uredi] Načelo uzročnosti
Temelj svih naših zaključaka o činjenicama jest načelo uzročnosti, naime pretpostavka da postoji veza između činjenica te da je jedna uzrok, a druga njima posljedica. Načelom uzročnosti mi prevladavamo oganičenost na ono što nam pružaju osjetila i naše pamćenje. Spoznaja uzročno-posljedične veze ne može se, tvrdi Hume, postići zaključivanjem a priori', neovisno o iskustvu. Uzrok i posljedica različiti su, pa mi ne možemo iz uroka jednostavno izvesti posljedicu. Adam bez iskustva ne bi ni uz savršen razum mogao na temelju prozirnosz i tekućeg stanja vode zaključiti da bi se u njoj mogao utopiti. Spoznaja se uzročno-posljedične veze postupno izvodi a posteriori upravo iz iskustva.
[uredi] Običaji ili navika
Osnova našeg zaključka o vezi uzroka i posljedica jest običaj ili navika da očekujemo isti takav slijed događaja kakav smo ranije više puta doživjeli. Riječ je jednostavno o asocijaciji doživljaja. Mi doživljavamo samo vremenski slijed pojava, doživljavamo da jedna pojava slijedi iza druge, ali ne doživljavamo način slijeda niti nužnost slijeda. Ako su običaj i navika temelj naših spoznaja o činjenicama, onda je isključena svaka mogućnost općenito vrijedne i nužne - apriorne - o iskustvu neovisne spoznaje o činjenicama.
Humeov je konačan stav agnostički i skeptički! Nije moguća objektivno nužna spoznaja.
[uredi] Drugi o Humeu
"Ja priznajem otvoreno: sjećanje na Davida Humea bilo je upravo ono što me je prije mnogo godina najprije trglo iz dogmatičkog drijemeža i mojim istraživanjima na polju spekulativne filozofije dalo posve drugi pravac." Immanuel Kant
[uredi] Djela
- Rasprava o ljudskoj prirodi (Treatise of Human Nature, 1739)
- Istraživanje o ljudskom razumu ( An Enquiry Concerning Human Understanding, 1748)
- Istraživanje o principima morala ( An Enquiry Concerning the Principles of Morals, 1751)
- Dijalozi o prirodnoj religiji ( The Dialogues Concerning Natural Religion)
[uredi] Relevantni članci
[uredi] Vanjske poveznice
- David Hume: članci, knjige i drugo o Humeu
- e-tekstovi nekih Huemovih djela
- Hume Society: međunarodno društvo.
