Ekonomska geografija

Izvor: Wikipedija

Ekonomska geografija je znanost o geografskoj lokaciji proizvodnih snaga i pojedinih gospodarskih objekata, ukoliko je ta lokacija određena zakonima društvenog razvoja, a ne zakonima prirode. Ekonomska geografija izučava uvjete prostornog razvitka i rasporeda proizvodnih postrojenja, što djelomice zavisi od ljudske volje, a djelomice od položaja i rasprostranjenosti prirodnih bogatstava pojedine zemlje.

Ekonomska geografija je znanost o široko promijenljivim ekonomskim uvjetima diljem Zemlje. Na ekonomiju geografskog prostora mogu utjecati klima, geologija i sociopolitički čimbenici. Geologija utječe na dostupnost bogatstava, trošak prijevoza i odluke o korištenju zemlje, a klima na dostupnost prirodnih bogatstava (posebno poljoprivrednih i šumskih proizvoda) te na radne uvjete i produktivnost. Socijalne i političke institucije, koje su jedinstvene za pojedinu regiju, također mogu imati učinak na ekonomske odluke.

Ova gledišta ekonomije zabilježio je Adam Smith u Bogatstvu naroda, a također ih proučavaju moderni ekonomisti poput Davida Landesa na Sveučilištu Harvard i ekonomista Ellswortha Huntingtona iz 20. stoljeća.

Ta stajališta suprostavljena su prostornoj ekonomiji ili lokacijskoj ekonomiji koja gleda na ta pitanja s mikroekonomske perspektive. Umjesto da pripiše lokacijske odluke geografiji, prostorna ekonomija tipično koristi apstraktnije varijable poput udaljenosti ili vremena putovanja. Ekonomska geografija je u nedavnim desetljećima izgubila naklonost većine ekonomista koji su se usmjerili na metode "prostorne ekonomije".

Ellsworth Huntington, profesor ekonomije na Sveučilište Yale na početku 20. stoljeća je primjetio da sjeverna, hladna područja poput SAD-a, Britanije, Europe i Japana imaju velika, dobro razvijena gospodarstva dok tople, tropske zemlje nemaju tolika bogatstva—takozvani ekvatorski paradoks. Huntington je pripisao razlike u ekonomskim dostignućima razlikama u klimi. Mnogi ekonomisti se ne slažu s tom idejom.

Prema Huntingtonu, te su razlike u ekonomskoj mogućnosti također utjecale na političke strukture—tropske države češće imaju nestabilnu političku povijest.

Ostali čimbenici u tom modelu koji utječu na ekonomsku mogućnost jesu pristup moru i prisustvo sirovih materijala poput nafte. Singapur, primjerice, zauzima ključni položaj morske luke, dok bogatstvo Saudijske Arabije ovisi gotovo u potpunosti o nafti.