Izolator
Izvor: Wikipedija
Električni izolatori su materijali u kojima nema slobodnih nosilaca naboja, pa zbog toga vrlo slabo vode električnu struju.
Pojam izolator uglavnom se koristi u tehnici, a dielektrik je pojam istog značenja koji se češće susreće u fizici.
Tvari u kojima postoje slobodni nosioci naboja su električni vodiči i poluvodiči. Vrlo čisti poluvodiči su na niskim temperaturama izolatori, međutim dodavanjem primjesa postaju vodljivi. Pravi izolatori se od njih razlikuju mnogo većim zabranjenim pojasom između vodljivog i valentnog pojasa, ali uz dovoljno veliko električno polje i oni postaju vodljivi. To znači da ne postoji idealni izolator, već za svaki materijal postoji karakteristična veličina koja se zove probojna čvrstoća, a kod izolatora u krutom stanju proboj obično uzrokuje fizičke i kemijske promjene koje trajno pogoršavaju njegova svojstva.
Među izolatorima koje za sada poznajemo, najbolji je suhi zrak. Nakon njega parafin, pa staklo, porculan, mika, tvrda guma, PVC i njemu srodni plastični materijali, svila, suhi papir i neke tekućine, naročito ulje. Neki od tih materijala današnja elektrotehnika ne primjenjuje jer nisu praktični, ali su bili u upotrebi prije pojave današnjih modernih izolacijskih materijala.
