Staklo

Izvor: Wikipedija

Staklo je uglavnom amorfni silicijev dioksid. Zbog svojih karakteristika da je relativno čvrsto, inertno, prozirno i biološki neaktivno, ima vrlo široku upotrebu u današnjem vremenu.

[uredi] Proizvodnja

Čisti silicijev dioksid ima talište na oko 2000˚C, te bi bilo jako neekonomično taliti ga na toj temperaturi. Prilikom proizvodnje stakla dodaju se sljedeće dvije tvari koje olakšavaju izradu stakla:

• soda (natrijev karbonat – Na₂CO₃)
• vapnenac (kalcijev karbonat - CaCO₃)

Dodavanjem sode snižava se talište na oko 1000˚ C, no time staklo postaje topljivo u vodi (vodeno staklo), pa se to spriječava dodavanjem vapnenca (koji otpuštanjem ugljikovog dioksida prelazi u kalcijev oksid - CaO). Osim osnovnih sirovina u proizvodnji stakla često se rabe i sredstva za bojanje, poput oksida i karbonata drugih metala.

[uredi] Upotreba

Staklo se upotrebljava u mnogim područjima: građevinarstvu, prehrambenoj i elektroničkoj industriji, za izradu instrumenata i ukrasnih predmeta, itd. Iako se staklo proizvodilo od vremena starih Sumerana i Egipćana, staklo je bio skupocjen materijal i to sve do sredine 20. stoljeća nakon čega staklo postaje iznimno jeftin i široko upotrebljavan materijal. Staklo je pogodno za recikliranje - njegovim recikliranjem se smanjuje onečišćenje zraka u procesu proizvodnje za 20%, a onečišćenje vode za 50%.

[uredi] Vrste

Kristalno staklo dobivamo tako da kalcijev oksid djelomično zamijenimo olovovim(II) oksidom (PbO). Kristalno staklo se koristi za izradu leća, kristalnih čaša, vaza i dr.

Vatrostalno ili natrijevo borosilikatno staklo se rabi u kemijskim laboratorijima zbog njegove neosjetljivosti na promjenu temperature i razne kemijske reagense.

Kvarcno staklo je izgrađeno od čistog silicijeva dioksida. Otporno je na brze promjene temperature pa se upotrebljava za izradu kemijskog pribora koji mora podnijeti brze promjene temperature, a također i u kvarcnim svjetiljkama jer propušta ultraljubičasto zračenje.