Jovan Jovanović Zmaj
Izvor: Wikipedija
Jovan Jovanović-Zmaj, srpski: Јован Јовановић Змај (Novi Sad, 24. studenog 1833. — Srijemska Kamenica, 3. lipnja 1904.), srpski književnik
Pored Đure Jakšića, Zmaj je drugi veliki liričar srpskog romantizma.
Gimnaziju je pohađao u Novom Sadu i Požunu, a pravo u Pešti, Pragu i Beču. Potom odlazi u Peštu za nadzornika zadužbine Tekelijanuma, gdje istovremeno studira medicinu i izdaje satirični list „3maj“ (Zmaj), po kome je i dobio ime. Kad je završio medicinu, živi kao liječnik u Novom Sadu, Beču, Beogradu, Zagrebu i drugim mjestima. U tijeku cijele druge polovice 19. stoljeća on je najobilniji srpski pjesnik, urednik mnogih listova i časopisa i jedan od najistaknutijih nacionalnih radnika.
[uredi] Književni rad
Dvije najbolje zbirke njegovih pjesama su Đulići i Đulići uveoci. Veliki broj njegovih šaljivih i dječijih pjesama, tiskanih po raznim listovima i časopisima, izašao je u dva izdanja cjelokupnih djela : "Pjevanja" i "Druga pjevanja" (srp. Pevanija i Druga pevanija). Posljednje su tiskane zbirke: Snohvatice i Devesilje. U prozi je napisao jednu pjesničku legendu (Vidosava Branković) i jedan šaljivi kazališni komad (Šaran). Zmaj je i prevodio dosta, naročito iz mađarske književnosti. Najbolji su mu prijevodi mađarskog pjesnika Sándora Petőfija. Pored ostalih pjesama, od njega je preveo spjev Vitez Jovan.
Iz njemačke poezije prevodi Göthea (Herman i Doroteja, Ifigenija u Tavridi) i s uspjehom podražava Heineovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalsku poeziju Friedricha Bodensteta (Pjesme Mirca Shafije). Od ostalih prijevoda iz strane književnosti znatniji su mu: Demon od Ljermontova i Enoh Arden od engleskog pjesnika Tennisona. Pored 3maja, uređivao je još dva satirična lista: Žižu i Starmali. Od 1880. pa do smrti izdavao je dječiji list Neven, najbolji srpski dječiji list tada.
[uredi] Zanimljivosti
U jednoj od svojih pjesama, je napravio hvalospjev Hrvatima, pozvavši svoj narod neka se ugledaju na Hrvate:
Hrvat se ne bori da što otme kome,
čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini i najteži dani
i Bog i pravda na njegovoj su strani.
A kuda će Srbin - zar da se dade
putu, na kom nema zakona ni pravde?
Isti je bio izrecitiran pri prvoj posjeti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana gradu Vukovaru, koji je tada bio nedavno reintegriran u hrvatski ustavno-pravni sustav.
