Krfska deklaracija
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Krfska deklaracija, prvi zajednički politički akt srbijanske vlade i JugosLavenskog odbora, objavljen 20.7.1917 na Krfu. Članovi Jugoslavenskog odbora zastupali su narodno jedinstvo, pravo samoodredbe naroda, ravnopravnost u organizaciji buduće države i integralno ujedinjenje, a Pašić je operirao i prijetio Velikom Srbijom. Nakon bitnih neslaganja, kompromisa i ispuštanja djelova teksta Pašić, predstavnik srpske vlade, i Trumbić, predstavnik Jugoslavenskog odbora, potpisali su Krfsku deklaraciju. Krfsku deklaraciju prihvatio je i Crnogorski odbor 27.8.1917.
U deklaraciji su se »autorizirani predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca« složili da na bazi samoodređenja naroda i na demokratskim principima osnuju zajedničku jedinstvenu, slobodnu i nezavisnu državu, koja će biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija s dinastijom Karađorđevića na čelu, a zvat će se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Zajednička država obuhvaćat će sav onaj teritorij, na kojemu žive južnoslavenski narodi. Poslije zaključenja mira, Ustavotvorna skupština, izabrana na osnovi općeg jednakog, neposrednog i tajnog prava glasa, donijet će kvalificiranom većinom Ustav; koji će dati »narodu i mogućnost da razvija svoje posebne energije u samoupravnim jedinicama, obilježenim prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilika«. Deklaracija garantira jednakost katoličke, pravoslavne i muhamedanske vjeroispovjesti, ravnopravnosti srpskog, hrvatskog i slovenskog imena, zastave i grba kao i ćirilice i latinice (na ostale narode i narodnosti nije se ni mislilo).
Krfsku deklaraciju su sa zadovoljstvom prihvatili opozicioni srbijanski političari i predstavnici Jugosavenskog odbora, koji su vjerovali da će nova država osigurati južnoslavenskim narodima punu slobodu i ravnopravnost.
Supilo je pozdravio Deklaraciju, jer mu je, vjerojatno, kao i Trumbiću bilo bitno što je njome srpska vlada postavila pred Saveznike pitanje jugoslavenskog sjedinjenja, koje je tako postalo međunarodnim, i što je njom bilo isključeno djelomično sjedinjenje koje bi moglo dovesti do komadanja hrvatskih zemalja, tj. do podjele Hrvatske.
Trumbić koji je i sam bio zaokupljen položajem Hrvatske u budućoj državi i koji je u strahu od talijanskog presezanja, osobito na njegovu Dalmaciju, i od mogućnosti talijansko-srpske diobe hrvatske obale te da izbjegne sukob sa srpskom vladom, popuštao njezinu pritisku i odbijanjuikakva oblika federativnog uređenja jugoslavanske države-mislio je kako Deklaracija ne uvjetuje strogu centralizaciju, a da isto tako znači napuštanje zasebne srpske ideje i prahvaćanje zajedničke narodne ideje.
Pašić je pak poslije glatko i cinički rekao da je sve učinjeno radi inozemstva. U Hrvatskoj Deklaracija nije bila oduševljeno primljena. Naime, hrvatski su političari mislili da valja najprije uspostaviti samostalnu i sjedinjenu Hrvatsku, koja bi onda ravnopravno pregovarala sa Srbijom.
