Srbija

¹⁾ Prema Ustavu Srbije od 30. rujna 2006. službeni su srpski jezik i ćirilično pismo; u Vojvodini službeni su i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski; na Kosovu su također službeni albanski (engleski je službeni samo u kosovskim pokrajinskim institucijama);
²⁾ Na Kosovu euro i dinar.
³⁾ .rs je službeno prihvaćen i dodjeljen Srbiji, u uporabu ulazi najvjerojatnije 2007. godine, .yu ostaje u uporabi još neko vrijeme.

Srbija (službeni naziv: Republika Srbija) je država na Balkanu. Srbija ima dvije autonomne pokrajine, jedna od njih je Vojvodina, a u sustavu Srbije je i Kosovo koja je pod upravom Ujedinjenih Naroda.

Sadržaj

1 Zemljopis
2 Stanovništvo
- 2.1 Demografska povijest
3 Uprava
4 Povijest
5 Gradovi
- 5.1 Zanimljivosti
6 Vanjske poveznice
- 6.1 Vanjske poveznice Vlade Srbije
- 6.2 Poznate internetske stranice:

Zemljopis

Stanovništvo

Većinsko dvotrećinsko stanovništvo od Srbijinih devet i pol milijuna stanovnika čine Srbi, dok su jedna trećina nacionalne manjine.

2002. godine izvršen je popis stanovništva na teritoriju Srbije bez Kosova. Utvrđeno je da je bilo 7,498,001 žitelja. Etnički sustav Srbije bez Kosova:

Srbi 6,212,838 - 82.86%
Mađari 293,299 - 3.91%
Bošnjaci 136,087 - 1.82%
Romi 108,193 - 1.44%
Jugoslaveni 80,721 - 1.08%
Hrvati 70,602 - 0.94%
Crnogorci 69,049 - 0.92%
Albanci 61,647 - 0.82%
Slovaci 59,021 - 0.79%
Vlasi 40,054 - 0.53%
Rumunji 34,576 - 0.46%
Makedonci 25,847 - 0.35%
Bugari 20,497 - 0.27%
Bunjevci 20,012 - 0.27%
Muslimani 19,503 - 0.26%
Rusini 15,905 - 0.21%
Ukrajinci 5,354 - 0.07%
Slovenci 5,104 - 0.07%
Goranci 4,581 - 0.06%
Nijemci 3,901 - 0.05%
Rusi 2,588 - 0.03%
Česi 2,211 - 0.03%
ostali 11,711 - 0.16%
mjesno opredjeljeni 11,485 0.15%
neopredjeljeni 107,732 - 1.44%
nepoznato 75,483 - 1.01%

Demografska povijest

1991. 9.778.991 stanovnik (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi )[1].
1981. 9.313.676 stanovnika ( Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi )
1971. 8.446.591 stanovnik ( Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 % )
1961. 7.642.227 stanovnika ( Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi )
1953. 6.979.154 stanovnika ( Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 % )
1948. 6.527.966 stanovnika ( Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi ) [2]

Najveći gradovi: Beograd, Kragujevac, Niš, Novi Sad, Priština, koji su dobili status Grada i podijeljeni su na gradske općine.

Nacionalnost: Srbi, Albanci, Mađari, Bošnjaci (Muslimani), Hrvati, Rusini, Romi, Bunjevci;

Službeni jezik: srpski jezik;

u Vojvodini i rumunjski, rusinski, mađarski, slovački te hrvatski;

na Kosovu i albanski i engleski;

Vjeroispovijed: srpski pravoslavci, muslimani, rimokatolici, protestanti,

Uprava

Fizički zemljovid Srbije

Oblik vladavine: republika;

Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.

Nacionalni praznici: 1. i 2. siječnja - Nova godina; 7. siječnja - Božić; 27. siječnja-Dan svetog Save (neradni samo za škole); 15. veljače -Dan državnosti; 1. i 2. svibnja - Dan rada; 28. lipnja - Dan Srba palih za domovinu; Uskrs-po pravoslavnom kalendaru;

Stranke u Srbiji: Demokratska stranka (Boris Tadić), Srpska radikalna stranka (Vojislav Šešelj), Demokratska stranka Srbije (Vojislav Koštunica), G17+ (Mlađan Dinkić), Srpski pokret obnove (Vuk Drašković), Socijalistička partija Srbije (trenutno bez predsednika), Demokratski savez Kosova (trenutno bez predsednika), Demokratska partija Kosova (Hashim Taqi), Liga socijaldemokrata Vojvodine (Nenad Čanak), Savez vojvođanskih Mađara (Jožef Kasa), Sandžačka Demokratska Partija (Rasim Ljajić), Demokratski savez vojvođanskih Hrvata (Bela Tonković).

Povijest

U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu, te u 9. primili kršćanstvo. Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom 750.-959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. 1085.-1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.

1168. godine na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja. Nemanjina država obuhvaćala je područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bez Prizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave, te gornje i srednje Podrinje. 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine kasnije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Dušana, kada je obuhvaćala teritorij današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije, Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša 1371., rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.

Godine 1371.-1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. 1402. Lazarev sin, Stefan, postaje despot. 1427.-1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.

Srbija je pada pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i zuluma nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. daje dozvolu da se Srbi nastane u Habsburškoj monarhiji, što je prouzročilo Prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do Druge seobe Srba došlo je nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta područja su naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice ovakvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.

Zbog turskih zuluma nad srpskim življem, 1804. godine, u Orašcu je podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. 15. veljače 1815. podignut је Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem. Rezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. Godine 1867. donijet je Ferman o povlačenju turskih garnizona iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je na Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Za vrijeme neovisnosti kraljevine Srbije, provodi se žestoka anti-albanska politika, mjerama koje su iseljeni brojni Albanci iz područja oko Kosova. U isto vrijeme nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje unutar viših državnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem ratova Srbije sa susjedstvom. Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.

Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj - izlazak na Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja sa zapada Bugarske.

Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat. Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine kasnije probijen je Solunska fronta. Krajem studenoga priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Država Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se plašila talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća u Zagrebu 25. studenoga 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.

Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 1934. u Marseillu od strane makedonskog VMRO i hrvatskih Ustaša.

U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije ušao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te kvislinzi Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića.

Od 1945.-1992. Srbija je federalna jedinica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u čijem sastavu su se nalazile i dvije autonomne pokrajine, Vojvodina i Kosovo.

Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi tzv. "Oslobodilačke vojske Kosova" i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.

Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost dvjema republikama. Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.

2006. godine:

Predsjednik Republike je Boris Tadić (Demokratska stranka).

Predsjednik Vlade je Vojislav Koštunica (Demokratska stranka Srbije).

Predsjednik Narodne Skupštine: Predrag Marković (G17+).

Gradovi

Najznačajniji gradovi su:

Najznačajnije planine:

Zanimljivosti

17. kolovoza 2004. Narodna skupština Republike Srbije prihvatila je svečanu pjesmu Bože Pravde za republičku himnu, iako je svečana pjesma Bože Pravde starijega datuma sadašnja se od nje razlikuje u toliko što su riječi "Srpskog kralja" zamijenjene riječima "Srpske zemlje". Narod nije prihvatio promjenu te pjeva po tekstu himne nekadašnje Kraljevine Srbije. Spornim se može smatrati i spominjanje množine u zamjenjenim riječima iako se mogla koristiti jednina, a značenje se time ne bi narušilo.
Također, istoga dana grb Srpske kraljevske kuće Obrenović zamijenio je dotadašnji grb Republike Srbije koji se nije mijenjao od vremena socijalizma. Prvi puta prihvaćen 1882. kao grb kraljevske kuće Obrenović. Zanimljivost je u činjenici da je grb preporučen za uporabu, ali nije još službenoga statusa. Služben je još uvijek grb Socijalističke Republike Srbije, a ustrajno ga rabe još samo u sudbenoj vlasti i republičkom tužiteljstvu odnosno samo oni koji ustraju u potpunom poštovanju republičkih zakona, kao i oni kojima služi političkim ciljevima. Novi grb, a time i njegova uporaba na zastavi Srbije postat će zakonita onda kada se nakon provedenog ustavnog referenduma, s izlaznosti birača većom od 50% za njegovo potvrđivanje odluči 50% upisanih u biračke popise (ne samo onih koji su glasovali). Neke političke stranke u Srbiji odobravaju novu republičku simboliku, ali mnogi negoduju jer u njoj vide povratak monarhističkog ustroja. Još jedna zanimljivost je i činjenica kako je zadnji član kraljevske kuće Obrenović bio ubijen zajedno s kraljicom u vojnom puču oficira Srpske vojske koji je na vlast doveo kraljevsku kuću Karađorđević.
Asteroid s brojem 1564 nosi ime Srbija - otkrio ga je Milorad B. Protić
Srbija uzgoji oko jednu trećinu svjetskih malina i jedna je od vodećih zemalja u izvozu smrznutog voća. Frikom, najveći proizvođač smrznute hrane u Srbiji nalazi se u većinskom vlasništvu Agrokor grupe iz Zagreba.
Srbija i Crna Gora predstavili su se kao jedna nogometna reprezentacija na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj, unatoč činjenici da je Crna Gora proglasila nezavisnost nekoliko dana prije početka prvenstva. Još zanimljivije Srbija je stekla nezavisnost samom činjenicom da je ostala jedina država članica bivše Državne Zajednice Srbija i Crna Gora (dvoslovna kratica: CS, troslovna: SCG) koja je morala konstatirati tu činjenicu pred diplomacijama svih članica Ujedinjenih Naroda. Iako Ustavna povelja Državne Zajednice predviđa da država članica koja "ostane do kraja" naslijedi međunarodnopravni subjektivitet, isto se temeljem međunarodnoga prava ne može u potpunosti provesti, iako će o većini međusobnih pitanja država Srbija i država Crna Gora morati bilateralno dogovoriti.

Vanjske poveznice

Srpska kraljevska porodica

Vanjske poveznice Vlade Srbije

Poznate internetske stranice:

CEFTA

Albanija • Crna Gora • Bosna i Hercegovina • Hrvatska • Kosovo • Makedonija • Moldavija • Srbija

Države u Europi

Samostalne države

Albanija • Andora • Armenija²⁾ • Austrija • Azerbejdžan¹⁾ • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar²⁾ • Crna Gora • Češka • Danska³⁾ • Estonija • Finska • Francuska³⁾ • Grčka • Gruzija¹⁾ • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan¹⁾ • Letonija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nizozemska³⁾ • Norveška³⁾ • Njemačka • Poljska • Portugal³⁾ • Rumunjska • Rusija¹⁾ • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španjolska³⁾ • Švedska • Švicarska • Turska¹⁾ • Ujedinjeno Kraljevstvo³⁾ • Ukrajina • Vatikan

Zavisni teritoriji:

Akrotiri i Dhekelia • Ålandski otoci • Gibraltar • Guernsey • Otok Man • Føroyar • Jersey • Jan Mayen • Svalbard

Nepriznate države:

Abhazija (Gruzija) • Gorski Karabah (Azerbejdžan)²⁾ • Južna Osetija (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)²⁾

Područja pod upravom Ujedinjenih Naroda:

Kosovo (Srbija)

¹⁾ Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji. ²⁾ U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom. ³⁾ Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe.