Madonna na stijenama
Izvor: Wikipedija
 |
|
| Madonna na stijenama | |
| Leonardo da Vinci, 1483.-1486. | |
| 199 × 122 cm | |
| National Gallery, London | |
| Portal: Likovna umjetnost | |
Djevica u špilji (199 x 122 cm), ulje na drvetu, (1483-1486), Louvre, Paris
kao i (189,5 x 120 cm), ulje na drvetu, (1503-1506), National Gallery, London
Prva slika - Djevica u špilji iz Louvrea, zadivila je u prosincu 1499.g. Luja XII. u Milanu i tada je guverner Charles d'Amboise, koji je htio time pokazati svoju odanost kralju, šalje u Francusku. Na milanski oltar dolazi replika koju opet Leonardo da Vinci i Giovanni Ambrogio de Predis (Evangelista de Predis umire 1490.) zajedno započinju, ali koju potpuno sam potonji (sa Leonardovom suglasnošcu) završava.
Druga slika - po prvi put 1625. biva izložena kao dio kraljevske kolekcije u Fontainebleau. Djevica u spilji ostaje u crkvi San Francesco Grande u Milanu do 1781. godine, zatim dolazi u bolnicu Sv. Katarine u Milanu i 1785. biva prodana engleskom slikaru Gavinu Hamiltonu. Dolazi u kolekciju Markiza od Lansdowna, poslije toga Grofu od Suffolka. Od 1880. slika se nalazi u National Gallery u Londonu.
Temeljem dokumenata koje je 1910. pronašao Gerolamo Biscaro znamo da se Leonardo da Vinci 25. travnja 1483., zajedno s bracom Evangelistom i Giovannijem Ambrogiom de Predis, obavezao ugovorom da do 8. prosinca iste te godine isporuči sliku za oltar Bezgrešnog začeća u crkvi San Francesco Grande u Milanu. Ugovor opisuje u puno detalja kako bi slika trebala izgledati, čak i koje bi se boje trebale upotrijebiti. Brige bratstva su razumljive: ova slika predstavlja novu dogmu, onu o Bezgrešnom začeću, koje je tada strastveno diskutirano (čak je i Papa pet godina prije prihvaća, ali tek priznato 1496. od Sorbonne i proklamirano 1854. kao dogma. - Dogma Bezgrešnog začeća ne odnosi se samo na rođenje Krista ispunjeno tajnama, nego i na čudnovato rođenje Marije: Sveta Ana, Marijina majka, nije upoznala svog supruga Josipa tijelom, za dobivanje djeteta - dovoljan je bio jedan jednostavan poljubac. Ta dogma je ciljala na to, da se naglasi svetost Djevice i time potvrdi važnost kulta Marije.)
U očima bratstva umjetnik se ne treba baviti teologijom. On radi ilustraciju teze isto tako kao i što danas reklamna agencija zapošljava fotografa da napravi određen koncept u slikama.
Leonardo da Vinci se nije niti u jednoj točci pridržavao ugovora.
Njegova slika pokazuje Djevicu bez zlata i svetih zapisa, koja sjedi u egzilu u Egiptu pred špiljom, s Isusom, koji blagoslivlje Ivana i sa sklopljenim rukama moli, a Ivan pokazuje s prstom na Arhanđela Uriela. Usprkos svim vlastitim idejama na slici (kao: sveti Ivan na slici u čast Bezgrešnog začeća? Kuda gleda anđeo?) Leonardo da Vinci je napravio i dosta ustupaka. Vegetacija, s kojom je ukrasio špilju - susret sv. Ivana s djetetom Isusom koji se dogodio u "cvatućoj pustinji" - odgovara primjerice tradicionalnoj simbolici. Bršljan u pozadini znači vjernost i kontinuitet, palme i iris u prednjem planu upućuju istovremeno na tjelesnost i mir, koji je obećan ljudima. Anemone, boje krvi, u antici poznato kao cvijeće tuge i smrti, unaprijed predstavljaju krštenje.
Oko 1490. Leonardo da Vinci i Ambrogio započinju sudski proces s Bratstvom. Umjetnici su apelirali na svog vojvodu Ludovika Sforzu te pokušavaju dobiti viši iznos za svoj rad nego što je bilo predviđeno ugovorom, no međutim nisu uspjeli u svojoj namjeri.
