Mihael Mikić
Izvor: Wikipedija
| {{{slika}}} | ||
| Osobne informacije | ||
|---|---|---|
| Puno ime | Mihael Mikić | |
| Datum rođenja | 6. siječanj 1980. | |
| Mjesto rođenja | Zagreb, Hrvatska  |
|
| Datum smrti | {{{datum smrti}}} | |
| Mjesto smrti | {{{mjesto smrti}}}, {{{država smrti}}} | |
| Visina | 176cm | |
| Nadimak | {{{nadimak}}} | |
| Informacije o klubu | ||
| Trenutni klub | NK Dinamo Zagreb  |
|
| Broj u klubu | 14 | |
| Pozicija | desni vezni | |
| Juniorski klubovi | ||
| 1987. - 1993. 1993. - 1996 |
NK Bistra Inker Zaprešić |
|
| Profesionalni klubovi* | ||
| Godina | Klub | Nastupi (golova) |
| 1996. - 1997. 1997. - 2004. 2004. - 2006. 2006. - 2007. 2007. - |
NK Inker Zaprešić NK Dinamo Zagreb 1. FC Kaiserslautern HNK Rijeka NK Dinamo Zagreb |
25 (5) 144 (24) 26 (0) 13 (0) 4 (0) |
| Reprezentacija | ||
| {{{godine u reprezentaciji}}} | {{{reprezentacija}}} | {{{nastupi u reprezentaciji(golovi)}}} |
| Trenirani klubovi | ||
| Napomene | ||
| Napomena | {{{napomena}}} | |
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
||
Mihael Mikić ( Zagreb, 6. siječanj 1980. ) hrvatski nogometaš, igrač zagrebačkog Dinama
Sa 7 godine počeo je igrati u zagrebačkom klubu NK Bistra. Kao 13-godišnjak preselio je u Inter Zaprešić i već sa 16 godina započeo profesionalnu karijeru. Nakon jedne sezone postao je članom Dinama iz Zagreba, te se sa 19 godina probio do prve momčadi. 1998. bio je možda i najbolji igrač U-18 reprezentacije na Svjetskom prvenstvu na Cipru, gdje je osvojio brončanu medalju.
Kao 18-godišnjak je nastupio u 3 Dinamove, tada Croatia Zagreb, utakmice u Ligi prvaka, u kojima je postigao pogodak portugalskom Portu u Zagrebu. Bio je to povijesni prvi pogodak tog kluba u najelitnijem nogometnom natjecanju ikada. Nastupio je u Ligi prvaka i dogodine, igravši 5 puta u 6 utakmica, no, rijetko od prve minute.I tu je bio strijelac, u remiju sa Marseillom, 2:2. Bio je standardan i u U-19 i U-21 momčadi.
U Dinamu je Mikić igrao do 2004. kada odlazi u njemačku Bundesligu, točnije, u Kaiserslautern. Do zimske stanke sezone 2005./06. sakupio je tek 10 nastupa u prvenstvu, no, nakon toga broj nastupa se popeo na 20. Klub je kasnije te sezone ispao iz prve lige, a Mikić, koji nije uspio postići niti jedan gol u dresu njemačkog kluba, ponovno se vratio u hrvatsku ligu, u Rijeku.
U Rijeci je debitirao u Kupu UEFA na Kantridi protiv ciparske Omonije, no, nije uspio pomoći novom klubu da prođe dalje ( Rijeka ispala sa 2:2, 1:2 ). Niti u Rijeci nije bio standardan u prvoj momčadi, no, redovito bilježi odigrane minute, bilo to i nakon ulaska sa klupe. S vremenom je, iako pored loših rezultata momčadi, uspio doći do prvih 11 i svojom borbenošću postao ljubimac navijača. Par dana prije kraja zimskog prijelaznog roka iste sezone, sporazumno je raskinuo ugovor sa klubom. Iako ga je trener Milivoj Bračun htio zadržati, predsjednik kluba Robert Ježić prednost je dao Igoru Novakoviću. Već par sati kasnije potpisao je 2,5-godišnji ugovor sa matičnim Dinamom.
Nije uspio zabilježiti niti jednu utakmicu za seniorsku momčad države.
1 Turina • 2 Buljat • 3 Čale • 4 Jertec • 5 Ćorluka • 6 Pokrivač • 7 Etto • 8 Tomić • 10 Modrić • 12 Lončarić • 13 Chago • 14 Mikić • 15 Carlos • 18 Sammir • 19 Tadić • 20 Vukojević • 21 Pandev • 22 Šarlija • 23 Schildenfeld • 24 Eduardo • 26 Drpić • 30 Vugrinec • Kelava • Vranjić •
Trener:Branko Ivanković
