Cipar

Izvor: Wikipedija

Republika Cipar
Κυπριακή Δημοκρατία
(Kipriaki Dimokratia)
Kıbrıs Cumhuriyeti

(Zastava) (Grb)
Geslo: nema
Himna: Imnos pros tin Eleftherian
Službeni jezik:	grčki i turski
Glavni grad:	Nikozija
Predsjednik:	Tassos Papadopoulos
Predsjednik Vlade:	Tassos Papadopoulos
Površina:  - ukupno:  - % vode:	161. po veličini 9.250 km² ~0%
Stanovništvo:  - ukupno (2005.):  - Gustoća:	155. po veličini 780.1331 84/km²
Neovisnost:	Od Ujedinjenog Kraljevstva 16. kolovoza 1960.
BDP (PKM)  - ukupno :  - po stanovniku :	procjena 2007. 19.69 milijardi $ (113.) 23,481 $ (30.);
Valuta:	ciparska funta (100 centa)
Vremenska zona:	UTC +2 UTC +3 ljeti
Internetski nastavak:	.cy
Pozivni broj:	357
samoproglašena Turska Republika Sjeverni Cipar ima posebno izabranog predsjednika 1 ne uključuje stanovništvo samoproglašene TRSC

Cipar je otočna zemlja u istočnom Sredozemlju. Cipar je dugo bio raskrižje Europe, Azije i Afrike, i još uvijek su prisutni mnogi tragovi drevnih civilizacija – rimske, bizantinske i venecijanske. Glavne gospodarske aktivnosti otoka su turizam, trgovačka mornarica, izvoz odjeće i farmaceutskih proizvoda, te poslovne usluge.

Od turske invazije 1974. zemlja je de facto podijeljena na veći međunarodno priznati južni dio nastanjen uglavnom Grcima i manji sjeverni dio – samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar.

Sadržaj 1 Porijeklo imena 2 Zemljopis 3 Klima 4 Reljef 5 Politika 6 Stanovništvo

[uredi] Porijeklo imena

Ima nekoliko teorija o porijeklu imena. Jedna tvrdi da je riječ Cipar nastala od grčke riječi za čempres (lat: Cupressus sempervirens), κυπάρισσος kypárissos. Druga tvrdi da dolazi od grčke riječi za kanu (Lawsonia alba), κύπρος (kýpros). U novije vrijeme pojavila se i tvrdnja da ime potječe od latinske fraze aes Cyprium (metal sa Cipra), što se odnosi na bakar, i što je kasnije evoluiralo u Cuprum. Naime, u antičko doba Cipar je bio poznat kao jedno od većih nalazišta bakra na Sredozemlju. Pa je tako latinsko ime kemijskog elementa bakra (Cuprum) dobilo ime po nepravilnom čitanju naziva ovog otoka.

[uredi] Zemljopis

Cipar je najistočniji otok u Sredozemnom moru. S površinom od 9.251 km² treći je po veličini u Sredozemlju (nakon Sicilije i Sardinije). Po veličini je 161. država svijeta sa sličnom površinom kao Libanon i Portoriko.

U geološkom i geotektonskom pogledu Cipar predstavlja dio Male Azije, koji se u prošlosti odvojio. U klimatskom i vegetacijskom smislu ovaj je otok smješten u sjevernom umjerenom pojasu.

S prometnog gledišta ima više nego povoljan položaj. Ova zemlja se nalazi između Istoka i Zapada, pa je pri prijelazu između istih gotovo nezaobilazna stanica. Za Cipar se često kaže da je najistočnija zapadna zemlja. S obzirom na to da se nalazi 64 km južno od Turske, 97 km zapadno od Sirije, te 439 km sjeverno od Sueskog kanala, skoro svaki brod koji prolazi ovuda i ide dalje na istok, i obrnuto, zaustavlja se u nekoj od ciparskih luka. Više od 1.000 stranih brodova danas plovi svjetskim morima pod ciparskom zastavom. Osim brodskog, Cipar je važna stanica i za avionski promet. Mnogi avioni koji lete sa zapada na Bliski istok, pa i dalje, slijeću prvo u zračne luke u Larnaki i Paphosu (češće Larnaki). Glavni grad Nikozija nema zračnu luku. Zračna luka u Larnaki je moderna i odgovara svim svjetskim standardima. S nje polijeću zrakoplovi, kako za sve veće europske gradove (Frankfurt, London, Pariz, Rim, Amsterdam i dr.), tako i za mnoga odredišta na Bliskom istoku i zemljama Perzijskog zaljeva.

Što se tiče povijesnog i političkog položaja, koliko god on bio povoljan, toliko se nepovoljno odrazio na ovaj otok. Svaka veća sila koja se pojavila na Mediteranu nije ga mogla promašiti, upravo zbog tog povoljnog položaja. Pa su tako vlast nad njim izmenjali: Feničani, Grci, Egipćani, Perzijanci, Rimljani, Bizantijci, Arapi, Britanci, Francuzi, Mleci, Osmanlije, opet Britanci, sve do "relativne" nezavisnosti. Relativne jer Cipari dan danas više zavisi od velikih sila i susjeda (prije svega Grčke, Turske, Velike Britanije, SAD-a i EU), a manje sam od sebe. Dakle, sve važnije političke odluke se donose prvo na relaciji Atena-Ankara, pa se tek onda pitaju ciparske vođe, koji uglavnom samo potvrde te odluke.

[uredi] Klima

S obzirom da je Cipar tipični sredozemni otok, onda je logično zaključiti i da ima tipičnu sredozemnu klimu. Cipar je inače najtopliji otok Sredozemlja, a s oko 340 sunčanih dana godišnje, ovo je najsunčanija zemlja u ovom dijelu svijeta. Klimateske odlike nisu iste na svim dijelovima otoka. U unutrašnjosti je, te sa povećanjem nadmorske visine ta sredozemna klima nešto izmjenjena, iako se radi o malom prostoru. Glavni čimbenik klime koji uzrokuje ove izmjene je pravac pružanja planina Trodos i Besparmak, koji idu paralelno s obalom te zatvaraju unutrašnjost otoka. Posljedica toga je da unutrašnjost ima toplija ljeta, hladnije zime, te manju količinu oborina od priobalja.

[uredi] Reljef

Cipar se proteže na nešto više od 9000 km². Na toj relativno maloj površini može se primjetiti kompleksnost prirodno-zemljopisnih osobina, koja se ne bi očekivala na ovako malom području. Otok je izdužen u pravcu zapad-istok. Dužina otoka u pravcu zapad-istok je 224 km, a sjever-jug (najveća dužina) je 121 km. Dužina obalnog pojasa je 648 km. Izdvaja se nekoliko poluotoka od kojih je najveće Karpas na sjeveroistoku otoka. Između poluotoka i rtova postoji nekoliko zaljevava koji su uglavnom dobili imena po lukama koje su smještene u njima (Famagusta, Larnaca, Akrotiri, Episkopi, Morphu i dr.). Osim glavnog otoka, drugi veći otoci ne postoje.

[uredi] Politika

Glavni politički problem otoka je podjela na grčki i turski dio. U ovih tridesetak godina, od podjele do danas nije učinjen skoro ni jedan korak ka ponovnom ujedinjenju, iako je u interesu i jednih i drugih ujedinjenje. Grcima jer bi se vratili živjeti na čitavom otoku, gdje su prije podjele i bili, a Turcima da bi izašli iz izolacije. Ipak Turci su na otoku pod neprekidnom kontrolom vojske, tako da je njihov politički angažman ograničen. Bilo je nekih pokušaja pregovora, ali ni jedna strana nije odstupala od svojih zahtjeva. Turci traže konfederalnu zajednicu, dok Grci traže sasvim suprotno - unitarističku državu. Dakle, želje ima, ali vizije se potpuno razlikuju. Najozbiljniji pokušaj za ujedinjenje bio je 2004., a sastavio ga je generalni tajnik UN-a Kofi Annan. Ako bi se prihvatio taj plan cijeli otok bi ušao u EU, a ako ne, samo južni (grčki) dio. Grči političari su procijenili da ovaj sporazum puno više odgovara turskoj strani, pa su ga odbacili i to iz razloga jer plan nije omogućavao povratak svih grčkih izbjeglica, kao ni povratak svog zemljišta koje je im prije pripadalo, te što bi Turci dobili previše mjesta u organima vlasti. Plan nije uključivao ni nestanak britanskih baza sa otoka. Tako je na referendumu na grčkom dijelu otoka 75% građana odbilo sporazum. Iako je plan prihvatilo 64% građana Sjevernog Cipra, on nije prošao, i u EU je de facto ušao samo južni dio, iako se službeno i Sjeverni Cipar računa kao dio Republike Cipar pa samim tim i kao dio EU. No, to je samo formalno i nije ni blizu pravom stanju. Veliki problem ujedinjenju otoka je stalna prisutnost 50.000 turskih vojnika na jednom malom teritoriju.

[uredi] Stanovništvo

Etnička struktura stanovništva je sljedeća: 78% Grci, 18% Turci i 4% ostale etničke grupe. Gotovo svi, i Turci i Grci, žive na svom dijelu otoka. 40% Grka su izbjeglice u svojoj državi.

Na Cipru ima mnogo manjinskih naroda, a ovaj podatak od 4% nije do kraja relevantan, jer njihov broj iz godine u godinu raste, a ima i dosta neprijavljenih ljudi, kao i oni koji su ovdje na privremenom radu ili nešto dužem turističkom odmoru. Dvije "autohtone" manjine koje žive ovdje duže vrijeme su Armenci i Maroniti, dok su u novije vrijeme Cipar naselile i druge etničke grupe, poput Engleza, Nijemaca, Rusa, Židova, Južnih Slavena (najviše Srba) i dr. Ipak ogromna većina ovih stanovnika živi u Republici Cipar, a izuzetak je jedino jedan broj Maronita i Kurda koji žive u Sjevernom Cipru.

Nedovršeni članak Cipar koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.