Pariška mirovna konferencija 1919.

Izvor: Wikipedija

David Lloyd George, Vittorio Orlando, Georges Clemenceau i Woodrow Wilson.

Pariška mirovna konferencija 1919. godine je bila konferencija koju su organizirali pobjednici u Prvom svjetskom ratu kako bi ustanovili mirovne sporazume između Saveznika i poraženih Središnjih sila. Konferencija je otvorena 18. siječnja 1919. godine i trajala je do 21. siječnja 1920. godine sa nekoliko prekida.

Sadržaj

1 Događanja
2 Mirovni ugovori
- 2.1 Pregled mirovnih ugovora potpisanih sa poraženim zemljama
3 Vanjske poveznice

[uredi] Događanja

Vittorio Orlando, predstavnik Italije

David Lloyd George, predstavnik Velike Britanije

Woodrow Wilson, predsjednik SAD-a

Pariška mirovna konferencija započela je 18. siječnja 1919. godine. Predsjednik Woodrow Wilson imao je veliku ulogu na konferenciji, a sudionici konferencije uglavnom su se pridržavali odredbi Wilsonovih 14. točaka. Glavna joj je zadaća bila dogovoriti uvjete mirovnih ugovora s poraženim zemljama u Prvom svjetskom ratu i uspostaviti mir u Europi. Do srpnja 1919. godine konferencijom su dominirala "velika četvorka" - predstavnici Francuske, Italije, SAD-a i Velike Britanije. Bili su to Georges Clemenceau, Vittorio Orlando, Woodrow Wilson i David Lloyd George. Usmjeravali su rad konferencije i donosili odluke. Nakon srpnja 1919. godine, odluke je donosilo Vijeće šefova izaslanstava zemalja pobjednica sastavljeno od ministarstava vanjskih poslova, a ono je vođeno interesima velikih europskih sila zanemarilo odredge Wilsonovoh 14 točaka. Nisu se složili oko ispunjenja uvjeta Londonskog ugovora. Većina zemalja pobjednica nastojala je prigrabiti što više novca od reparacije, a američki je Kongres odlučio povući svoga predstavnika s Pariške mirovne konferencije.

[uredi] Mirovni ugovori

Sa svakom je članicom poraženih Središnjih sila pregovarano posebno. A s Austrijom i Mađarskom, državama koje su smatrane sljedbenicama poražene Austro-Ugarske Monarhije pregovori su također vođeni zasebno.

Sve su poražene države smjele imati ograničeni broj vojnika; oduzeti su im teritoriji; dio teritorija koje nisu dobile novonastale zemlje ili zemlje pobjednice zaposjele su međunarodne snage, a Njemačkoj su nametnute reparacije.

Mađarskoj je oduzeto oko 60% područja i priključeno Austriji, Čehoslovačkoj, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba te Rumunjskoj. Rumunjskoj je priključen gotovo cijeli Erdelj, u kojemu je do tada živjelo nekoliko milijuna Mađara i Nijemaca, koji su protjerani u druge krajeve Mađarske, Austrije i Njemačke.

[uredi] Pregled mirovnih ugovora potpisanih sa poraženim zemljama

Država	Mjesto i vrijeme potpisivanja ugovora	Teritorijalni gubici	Veličina vojske	Posebne odredbe
Austrija	St. Germain 10. rujna 1919.	70% teritorija koji je imala u Austro-Ugarskoj	do 30 000 vojnika	strogo zabranjeno ujedinjenje s Njemačkom
Bugarska	Neuilly 27. studenog 1919.	Zapadna Trakija, Dobrudža dijelovi uz granicu s Kraljevinom SHS	do 20 000 vojnika
Mađarska	Trianon 4. lipnja 1920.	60% područja koji je imala u Austro-Ugarskoj	do 35 000 vojnika
Njemačka	Versailles 28. lipnja 1919.	Alsace i Loirrane, dijelovi teritorija pripojeni Poljskoj, Belgiji i Čehoslovačkoj	do 100 000 vojnika i 1500 časnika u mornarici; zabranjeno teško topništvo, tenkovi, zrakopolvi, bojni otorvi, podmornice, većina ratnih brodova	zaposijedanje Rajnskog i Saarskog područja na 15 godina
Turska	Sevres 10. kolovoza 1920.	svedena na Anadoliju i uski europski pojas oko Carigrada		odredbe mirovnog ugovora izmijenjene u Lausannei 1923. godine

[uredi] Vanjske poveznice

Charles T. Evans NVCC|Info
Excerpt and reviews of Paris 1919: Six Months That Changed The World by Margaret MacMillan ISBN 0-375-76052-0 (softcover), ISBN 0-375-50826-0 (hardcover)

Prvi svjetski rat

Bojišta

Glavni događaji

Specifični članci

Sudionici

Vidi

Uvod:

Glavna bojišta:

Zapadno
Istočno
Kavkaz
Sinaj i Palestina
Z. Afrika
Atlantik
Tihi Ocean

1914.:
• Cerska bitka
• Kolubarska bitka
• Bitka za Liège
• Bitka kod Tannenberga
• Prva bitka za Marnu
• Bitka za Cingtao
1915.:
• Bitka za Vimy Ridge
• Galipoljska bitka
• Furlanija
1916.:
• Bitka za Verdun
• Bitka na Sommi
• Bitka za Jylland
• Brusilovljeva ofenziva
1917.:
• Druga bitka za Vimy Ridge
• Bitka kod Kobarida
• Passchendaele
• Ruska revolucija

• Veljačka revolucija

• Listopadska revolucija

1918.:
• Ofenziva od 100 dana
• Ofenziva Meuse-Argonne
• Bitka kod Megida
• Kratko primirje sa Njemačkom
• Kratko primirje sa Osmanskim Carstvom

Vojne akcije
Zrakoplovstvo
Mornarica
Kriptografija
Osobe
Bojni otrovi
Željeznice
Tehnologija

Utjecaj na civile:

Armenski genocid

Nakon:

Nakon
Mir u Brest-Litovsku
Pariška mirovna konferencija
Versajski ugovor
Liga Naroda

Sudionici

Antanta
• Rusko Carstvo
• Francuska
• Britansko Carstvo
  » Ujedinjeno Kraljevstvo
  » Australija
  » Kanada
  » Indija
  » Novi Zeland
  » Newfoundland
  » Južna Afrika
• Kraljevina Italija
• Kraljevina Rumunjska
• SAD
• Kraljevina Srbija
• Portugal
• Kina
• Japan
• Belgija
• Kraljevina Crna Gora
• Kraljevina Grčka
• Armenija
• više…

Središnje sile
• Njemačko Carstvo
• Austro-Ugarska
• Osmansko Carstvo
• Bugarska

• Kategorija:Prvi svjetski rat
• Rat koji će završiti sve ratove
• Uloga žena
• Književnost
• Konačni rat
• Španjolska gripa
• Veterani

Predigre rata:
• Prvi Balkanski rat
• Drugi Balkanski rat
• Marički Ustanak
• Uskršnji ustanak
• Ruska revolucija
• Ruski građanski rat
• Sjeverno Ruska kampanja
• Poljsko-sovjetski rat
• Grčko-turski rat

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org../../../p/a/r/Pari%C5%A1ka_mirovna_konferencija_1919..html"

Pariška mirovna konferencija 1919.

Izvor: Wikipedija

Sadržaj

[uredi] Događanja

[uredi] Mirovni ugovori

[uredi] Pregled mirovnih ugovora potpisanih sa poraženim zemljama

[uredi] Vanjske poveznice

Views

Orijentacija

Traži

Drugi jezici