Portugalci
Izvor: Wikipedija
Portugalci.- Romanski narod sa zapadne obale Iberskog poluotoka u područjima južno od Galicije. Portugalcima su jezgro dali romanizirani Luzitanci, slično kao i njihovim istočnim susjedima Estremadurcima u Španjolskoj. Nakon otkrića Amerike veliki dio Portugalaca naselio se na području Brazila. Etničkih Portugalaca danas (2005.) ima 12,990,000 u 53 države, od čega u Portugalu 9,585,000 koji je iste godine imao 10,366,000 stanovnika i ukupno 36 raznih etničkih zajednica. Najviše Portugalaca van matice zemlje ima u: Francuska (754,000); Brazil (750,000, ne računajući Brazilce koji govore portugalski); SAD (370,000); Kanada (275,000); Venezuela (100,000); Luksemburg (92,000); Švicarska (90,000); Njemačka (78,000); Angola (67,000); Belgija (63,000); Španjolska (43,000) i Mozambik (31,000).
Sadržaj |
[uredi] Ime
Ime Portugal, po kojemu Portugalci nose svoje ime, složenica je koja dolazi iz latinske riječi portus (u značenju luka) i drugi dio vjerojatno po plemenu Callaeci ili Gallaeci koje je obitavalo u ovom kraju. Postoji mogućnost da ime dolazi i po ranom naselju Cale (današnja Gaia) sa ušća rijeke Douro na atlantskoj obali (Portus Cale). Tokom Srednjeg vijeka područje oko Calea postaje poznato preko Vizigota u Portucale. Portucale je mogao evoluirati u 7. i 8. stoljeću, da bi od 9. postao 'Portugale', odnosno Portugal, a pod njim se podrazumijevalo područje između rijeka Douro i Minho. Minho će postati sjeverna granica sa današnjom Španjolskom.
[uredi] Povijest
Rana povijest
Pretke današnjih Portugalaca, srodnika Kastiljaca i Estremaduraca nalazimo u staroj Luzitaniji. Oni su svakako najsrodniji Estremadurcima jer potječu od romaniziranih Keltibera Luzitanaca (Os Lusitanos; nastalo od latinskog naziva za Portugal Lusitânia). Luzitanija je naseljena već u periodu paleolitika. Završetkom ovoga doba, oko 7000 p.n.e., dolina rijeke Tejo naseljena je ribarskim i lovačkim plemenima što življaše na ušćima riječnih pritoka. Iza ovih ljudi na bunjištima su pronađeni ostaci kostiju volova, jelena, ovaca, konja, svinja, divljih pasa, jazavaca i mačaka. Tek negdje 3000 p.n.e., narodi neolitika grade jednostavne nastambe i počinju se baviti agrarnim poslovima. Koriste se poliranim kamenim oruđem, keramikom, poznaju kult mrtvih i podižu funeralne spomenike –dolmene. -Završetkom neolitika , oko 2000 p.n.e. nailazimo na različitosti među satanovnicima kamenog doba, javila se megalitska kultura, a najpoznatija nalazišta su ona u Palmeli, Alcalaru i Reguengos de Monsarazu.
Današnji Portugal koji je naseljen najmanje 500,000 godina za prve poznate stanovnike ima neandertalca, a kasnije i Homo sapiensa. Preci Portugalaca Luzitanci pojavljuju se oko 1000 p.n.e. U ranom 1 tisućljeću p.n.e. nekoliko valova kelta prodire u Portugal iz središnje Europe i miješa se sa Iberima, pa se stvara stanovništvo poznato kao Keltiberi, podijeljenih po mnogim plemenima. Među ovima su i Luzitanci (Lusitanians), Gallaeci, Conii, Bracari, Celtici, Coelerni, Equaesi, Grovii, Interamici, Leuni, Luanqui, Limici, Narbasi, Nemetati, Paesuri, Quaquerni, Seurbi, Tamagani, Tapoli, Turduli, Turduli Veteres, Turdulorum Oppida, Turodi i Zoelae, svi oni zasigurno će učestvovati u stvaranju Portugalaca, a neki od njih i sjevernih im susjeda Galjega.
Na portugalskom tlu postojalo je i nekoliko manjih polu-permanentnih grčkih i kartažanskih postaja. Oko 200 p.n.e. Rimljani dolaze na Iberski poluotok i tuku Kartažane u Punskim ratovima. Luzitanci pružaju žilav otpor rimskim legijama, a njihov vođa Viriato ((179-139 B.C.) odnosi nekoliko pobjeda nad njima. –Rimljani su lukavi i podmukli, a takvih ima i među Luzitancima. 139. p.n.e. rimski general podmićuje tri Viriatova poručnika da ubiju svoga vođu, a oni to i učiniše za vrijeme dok je spavao.
Ubojstvom Viriata započinje nova povijest Luzitanije, romanizacija i početak nastajanja jednog novog naroda. -Rim uspostavlja kolonijalni režim tokom kojega Luzitanija prosperira. Utemeljuju se mnogi gradovi. Godine 27 p.n.e. ona postaje i rimska provincija. Na sjeveru nastaje nova provincija Gallaecia (Galicija) sa glavnim gradom Bracara, to je današnja Braga. Stari Gallaeci tako dadoše ime novoj provinciji i porijeklo Galjegima i dijelu sjevernih Portugalaca nakon odvajanja Španjolske od Galicije. –U 5 stoljeću na poluotok prodiru Germani Suebi, vandali (Silingi i Hasdingi) i njihovi saveznici sarmatski Alani. Jedino je kraljevstvo Sueba dočekalo drugi val germanskih osvajača, Vizigota. Oni će osvojiticijeli Iberski poluotok, otjerati, pa vjerojatno dijelom i integrirarti Vandale, prijatelje im Alane. Vizigoti će osvojiti i kraljevstvo Sueba i njihovog glavnog grada Bracare (584-585)
Godine 711, islamski Mauri napadaju Iberski poluotok i uništavaju Vizigote. Dijelovi Vizigota povući će se u planine Asturije odakle će se pružiti otpor islamizaciji, a Pelayo započeti rekonkvistu. –Grof Vímara Peres povratit će od maura područje između rijeke Minho i Douro. Ovaj čovjek, koji vjerojatno pripada precima savremenih Galjega osnivač je prvog Portugala ,ta zemlja bit će prozvana imenom portucale, a osnovat će i grad Vimaranis (današnji Guimarães), prozvavši ga po sebi, i on još svojim imenom čuva spomen na njega. Portugal je de facto bio nezavisan tokom slabih leonskih kraljeva, dok je bio dependencija Kraljevstva Leon, i de jure to postaje 1065 kao Kraljevstvo Galicije i Portugala na ćelu sa Garciom II (García II, 1065 do 1071). Ovaj je pak sin od Ferdinanda I Velikog, i ima još troje braće, među kojima je podijeljena zemlja. Alfonso IV dobiva Leon, Sancho II Kastilju, i najmlađi García II Galiciju sa dijelom Portugala. Godine 1072., pod njegovim bratom Alfonsom VI Kastiljskim, ponovno će se udružiti sa Leonom.
Novija povijest -Nastanak Portugala
Godine 1095 Portugal se odvaja od Kraljevine Galicije, ali još je uvijek pod Leonom kao i Kastilja. Koncem 11 stoljeća burgundski vitez Henry (Henrique de Borgonha) postaje grofom Portugala, zastupa njegove interese i ujedinjuje ga sa grofovijom Coimbra. Između Kastilje i Leona za to vrijeme bijesni građanski rat a Henry proglašava nezavisnost. –On ipak umire a naslijedi ga sin Afonso Henriques, on je jak čovjek, odlučan i zaratit će protiv svoje majke Tereze Leonske (Teresa de Leão) i njenog ljubavnika Fernando Perez de Trava, u bici na São Mamede (Batalha de São Mamede) i odnijeti 24-tog dana u lipnju 1128. godine pobjedu. Afonso se 1139 proglašava kraljem Portugala a Sveta stolica to 1143 službeno i priznaje. Ovime Portugal postaje nezavisna država a henrijev sin Afonso prvim kraljem. Guimarães, kod kojega se odvijala bitka na São Mamede postaje glavni grad novoosnovane države.
Od vremena 1249. pa do 1250. i jug Portugala, Algarve, konačno je oslobođen od Maura. Godine 1255. glavni grad postat će Lisboa (Lisabon). Godine 1373. dolazi do Anglo-Portugalske alijanse, sporazuma sa Engleskom koji je na snazi do danas, takozvana Aliança Luso-Britânica ili Anglo-Portuguese Alliance. Ribarstvo i pomorska trgovina postat će glavne aktivnosti Portugala, a i Engleske. Portugalci se tako kroz 15 i 16. stoljeće i okrenuše moru. Godine 1415. oni osvojiše bogati trgovački islamski centar Ceutu. -João Gonçalves Zarco se 1419 iskrcao na otok Madeira, a između 1427. i 1431. istražili su Azorsko otočje. Uslijedid će uskoro i otkrića drugih kontinenata i civilizacija, koja će na Portugal imati sličan utjecaj kao i na Španjolsku.
[uredi] Etnografija
Portugalci su očuvali mnoge svoje starine, ovo se osobito izraženo u izoliranijim planinskim predjelima i krajevima gdje se ljudi još bave stočarstvom. Nacionalni dres možemo još vidjeti prilikom vjenčanja i drugih svetkovina u provinciji Minho na sjeverozapadu Portugala. Upravo istočno u Trás-os-Montes e Alto Douro pastiri su očuvali slamnate kabanice, a na jugu Portugala u Alenteju stočari (čuvari goveda) nose zelene i crvene kape na navlačenje i kratke samarra-kaputiće sa kragnom od lisičjeg krzna.
Kuhinja
Portugalska kuhinja često se brka sa španjolskom, no one su dosta različite. Na jugu u Algarveu pod maurskim je utjecajem, a i u drugim krajevima apsorbirane su kulinarske tradicije drugih naroda. Regionalni domaći proizvodi utječu na kuhinju Portugalca. Riba, meso, maslinovo ulje, iz Amerike pristigla rajčica, te mirodije uz juhe, i domaći kruh i sireve čine glavnu hranu. Područje Estremadure poznato je po morskoj hrani, njemu pripada i Lisabon kao i Cascais, udaljen oko 50 minuta vožnje od Lisabona, u kojega vrijedi doći zbog impresivne riblje pijace, gdje su sve prodavačice starije žene. Za bacalhau, usoljeni bakalar, postoji čak 365 recepata. –Brazil, kojega su Portugalci i osnovali, također ima svoga udjela na kulinarsku kulturu Portugalaca, njihovog je porijekla peri-peri, začin iz Afrike prenesen je u Brazil, a njima začinjavaju kokošje meso i neke vrste rakove. Durry je došao iz Goe.
Portugal ima 12 imenovanih vinskih područja Denominacao de Origem Controlada sa kvalitetnim vinima kontroliranog porijekla, viz.: Bairrada, Bucelas, Carcavelos, Dao, Douro, Lagoa, Lagos, Portimao, Setubal, Tavira i Vinho Verde. Najpoznatije portugalsko vino je 'porto' (Vinho do Porto), koje se smije uzgajati samo u 'região demarcada do Douro'. Postoji ga više jedinstvenih tipova, nepromjenjivog bogatog i intenzivnog bukea, to su Porto Branco, Porto Ruby i Porto Tawny. Uz poznato jelo "Feijoada", služi se i salada de tomate poznata i kao "vinagrete" ili "molho vinagrete" (=vinagrete sos). "Feijoada" je nastala u Brazilu fuzijom europske (portugalske) i crnačke kulinarske prakse. Feijoadu, crni grah sa komadičima mesa, Brazilac jede tokom cijele godine, svoj put ona je tako našla i do Portugala. U portugalskom Algarveu priređuje se kao Feijoada de Buzinas.
