Raspad Kraljevine Jugoslavije
Izvor: Wikipedija
Politička tvorevina imena kraljevina Jugoslavija je propala u travnju 1941. godine
Sadržaj |
[uredi] Uvod
Ljubomoran na vojne uspjehe nacističke Njemačke i njenog vođe Adolfa Hitlera, talijanski vođa Benito Mussolini se odlučuje tijekom 1940. da pokrene vlastitu invaziju na Grčku. Prvobitni maleni uspjesi postignuti tijekom listopada i studenog uskoro postaju vojna katastrofa kada talijanska vojska počinje svoj bijeg od nekoliko puta manjeg protivnika. Prije te talijanske avanture Hitler je zamišljao cijeli Balkan kao veliko neutralno područje koje mu štiti južni bok i naftne izvore u Rumunjskoj. Taj napad sve to mijenja prisiljavajući njemačku diplomaciju i vojsku na neočekivane odluke. Tijekom zime i proljeća 1941. godine politikom mrkve i batine Mađarska , Rumunjska i Bugarska su prisiljene ući u savez s Njemačkom ostavljajući kao jedinu neutralnu zemlju Kraljevinu Jugoslaviju.
[uredi] Razlozi
Cilj svih tako sklopljenih saveza se sastojao u omogućavanju nastupanja njemačke vojske do grčke granice kako bi se spriječila tamošnja potpuna talijanska vojna propast. Kako se obvezni vojni plan za invaziju Grčke sastojao od direktnog nastupanja prema Solunu svi dogovori s drugim balkanskim državama su postali nevažni bez vojnih baza unutar Jugoslavije ili točnije govoreći na području današnje Makedonije što dovodi do pojačanog pritiska na trenutačno jedinu neutralnu zemlju koja dobiva ultimatum da se odluči najkasnije do 1. travnja.
[uredi] Diplomatske igre i zavjere
Pod prijetnjom moguće invazije premijer Dragiša Cvetković i potpredsjednik Vlade Vlatko Maček postižu dogovor o pristupanju Trojnom paktu s Italijom i Njemačkom koja je pritom obećala Jugoslaviji tri stvari: Njemačka priznaje teritorijalni integritet Jugoslavije, Njemačka neće tražiti od Jugoslavije prelazak svoje vojske preko njenog teritorija niti vojne baze, Njemačka će osigurati da Jugoslavija dobije luku Solun i time i izlazak na Egejsko more. Do službenog potpisivanja dolazi u Beču 25. ožujka 1941 . godine. Kada je vijest o potpisivanju stigla u Beograd ona pokreće već unaprijed organiziranu britansku akciju vojnog puča koja 27. ožujka ruši vladu Cvetković-Maček, a na njeno mjesto dolazi general Dušan Simović. Bez obzira na sav bijes Hitlera koji dočekuje za njega ovu neugodnu vijest, on u potpunoj suprotnosti s kasnije stvorenim mitovima šalje diplomatski upit generalu Simoviću da li on namjerava poštovati sporazum sklopljen 25. ožujka . Tek dolazak negativnog odgovora na upit dovodi do kratkotrajne pripreme za invaziju Jugoslavije. Znajući da se priprema rat u potpunom suglasju s Velikom Britanijom jugoslavenska delegacija putuje u Moskvu radi sklapanja obrambenog saveza s Sovjetskim Savezom. Poslije kraćeg dogovora dolazi do potpisivanja ovog saveza u noći s 5. na 6. travnja 1941 . godine. Oko dva sata nakon potpisivanja i prije njegovog podnošenja javnosti Njemačka je napala Jugoslaviju. Na diplomatski upit upućen Staljinu nakon izbijanja rata da li Sovjetski Savez namjerava poštivati sklopljeni sporazum i objaviti rat Njemačkoj, dobiven je negativni odgovor čime se slama jugoslavenska nada za spas isto tako brzo kao i britanska za otvaranje drugog fronta.
[uredi] Kratki rat i nastanak mita
Poslije samo četiri dana rata njemačke trupe su ušle u Zagreb, a Slavko Kvaternik je poslao proglas o nastanku NDH i poziv Hrvatima da istupe iz Jugoslavenske vojske. U srpskim krugovima ovo proglašenje i poziv za napuštanje vojske je poslužilo za nastanak mita o nožu u leđa veoma sličnom onome nakon Prvog svjetskog rata u Njemačkoj. Određen broj hrvatskih vojnika iz jugoslavenske vojske na svom povratku kući preko teritorija Srbije bio je napadnut ili čak i linčovan od protuhrvatski raspoloženog mnoštva. Tako stvorenom negativnom mitu među Srbima o Hrvatima je definitivnu pomoć pružila kapitulacija Jugoslavije 17. travnja 1941. i nastanak NDH.
