Sovjetski zatvoreni gradovi

Izvor: Wikipedija

Zatvorenim gradom ili velegradom smatra se onaj grad/velegrad u kojem je na snazi ograničeno ili zabranjeno kretanje ili zabrana trajnog naseljavanja došljacima u bivšem Sovjetskom Savezu ili Zajednici Nezavisnih Država. Dvije su glavne kategorije zatvorenih gradova: zatvoreni zbog mjesta proizvodnje osjetljive vojne i(li) nuklearne industrije i pogranični gradovi (zapravo, cijeli pogranični prostor) zatvoren iz sigurnosnih razloga (vojne lokacije, radarske kontrole, itd.). Stranci, a često i sami državljani, imaju zabranu putovanja u takve gradove.

Primjerice, cijela Kalinjingradska oblast je bila zabranjena za sovjetske građane koji nisu bili mjesno stanovništvo. Sevastopolj i Vladivostok bili su zatvoreni zato što su lučki gradovi. Gorki, današnji Nižnji Novgorod, bio je zatvoren zato što je u njega bio prognan Saharov koji ga nije smio napustiti, a na taj način sovjetsko je vodstvo htjelo spriječiti da strani novinari dođu u dodir s nobelovcem.

U skupinu zatvorenih gradova spadaju i Zatvorena administrativno-teritorijalna ustrojstva (rus. Zakrytye Administrativno-Territorial’nye Obrazovaniia ili ZATO; Закрытые административно-территориальные образования (ЗАТО)), odnosno tajni gradovi SSSR-a. Bili su građeni kao sveučilišni (Akademgorodok) ili znanstveni gradovi (Zvjezdani Grad).

Do 2002. prema ruskoj statistici 45 gradova ima takav status i u njima živi 1 milijun 345 tisuća ljudi, što znači da svaki stoti građanin Rusije živi u zatvorenom gradu ili mjestu. No, nakon raspada SSSR-a, broj takvih ZATO gradova se znatno smanjio.