Tajga
Izvor: Wikipedija
Tajge su tip četinarskih šuma sjevernih dijelova umjerene zone sjeverne polutke koje su cirkupolarno rasprostranjene u Europi, Aziji ("sibirska tajga") i Sjevernoj Americi ("kanadska tajga").
Naziv tajga potiče iz narodnog govora i odnosio se prvobitno na četinarske šume zapadnog Sibira. Danas je kao naučni termin primjenjen na sve četinarske šume sjevernih dijelova sjeverne hemisfere. Moguće je razlikovati nekoloiko tipova (podzona):
- listopadne ariševe tajge (graniče sa tundrama)
- svijetle tajge (dominiraju borovi)
- tamne tajge (dominirajuvrste iz reda smreke, bijelog bora i jele)
- mješovite tajge u kojima se nalaze lišćarsko-listopadne vrste otpornije na niske temperature.
Tajge se u sjevernim subarktičkim oblastima Europe, Azije i Sjeverne Amerike pruža zonalno širokim pojasom od zapada ka istoku, preko ogromnih oblasti između Tihog i Atlanskog oceana, pa se zato može govoriti o zoni tajge, za koju su tamne četinarske šume, prije svega smreke, najkarakterističnije. To su tamne četinarske šume u kojima potpuno odustaju floristički elementi krupnolisnih listopadnih šuma. Njihovi graditelji su različite vrste jele i smreke.
Ove tamne četinarske šume su relativno siromašne u faunističkom pogledu. Karakterisčne vrste su žeravac, los, američki i azijski samur, ptice kao što su djetlić, krstokljun, gaćasti ćuk, itd. Stalni stanovnici tajge su mrki medvjed, vuk, lisica, divlja svinja, vjeverica, puh, hermelin, polarni zec, srna, dabar. Od vodozemaca tu su smuk, crni daždevnjak, živorodni gušter. Zimska klima tajgi je vrlo surova pa živi svijet opstaje zahvaljujući živoznim formama koje ih karakteriziraju npr. gusto krzno, bogato perje, potkožno masno tkivo, te sposobnost nalaženja i pripremanja dobrog skrovišta i jazbina, fiziološke osobine za doba zimskog sna i dr.
Nedovršeni zemljopisni članak Tajga treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
