Toma Arhiđakon
Izvor: Wikipedija
Toma Arhiđakon (lat. Thomas Archidiaconus, oko 1200–1268), rodom iz Splita, iz romanske obitelji, bio je hrvatski latinista, povjesničar i političar. Nakon studija teologije i prava u Bolonji, vratio se u svoj rodni Split, koji je tada uživao široku autonomiju, te se istakao obavljajući razne gradske dužnosti: 1227. bio je gradski javni bilježnik, a slijedeće godine postaje i kanonikom splitske metropolitanske crkve. Kao tipičan predstavnik srednjevjekovnog municipalizma, Toma Arhiđakon je radio na tome da Split očuva svoj autonomni položaj i da ne pripadne niti hrvatskom kralju, niti hrvatskim feudalcima, niti Mlečanima. Također je zastupao stav da crkva treba ostati neovisnom od svetovne vlasti, te da laicima ne treba dozvoliti utjecaj na izbor biskupa u dalmatinskim gradovima.
Toma Arhiđakon napisao je Solinsku povijest (Historia Salonitana, 1266), gdje je kronološkim redom opisao živote i djela solinsko-splitskih nadbiskupa od rimskih vremena do svoga doba, praveći mnoge ekskurze o prošlosti Splita i srednjevjekovne Hrvatske, te stoga predstavlja vrijedan povijesni izvor za razdoblje Petra Krešimira IV. i Zvonimira, te za doba tararske provale (1241–1242). Suvremenu povijest često prikazuje veoma živopisno, npr. provalu Tatara, sukobe između Splita i Trogira te političke razmirice u gradu.
