Vojislav Vukčević

Izvor: Wikipedija

Prof. dr. Vojislav Vukčević

Prof. dr. Vojislav Vukčević (Osijek, 4. srpnja 1938.), pravnik, ministar za dijasporu u Vladi Republike Srbije, bivši redovni profesor i dekan Pravnog fakulteta u Osijeku.

Sadržaj

1 Školovanje
2 Kretanje u službi
3 Stručne aktivnosti
4 Društvene aktivnosti
5 Veze s Baranjom
6 Vanjske poveznice

[uredi] Školovanje

Osnovnu školu završio je 1952. godine u Belom Manastiru, gimnaziju 1957. u Osijeku, diplomirao je 1961. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu, magistrirao 1967. na istom fakultetu, a doktorirao 1974. na Pravnom fakultetu u Novom Sadu.

[uredi] Kretanje u službi

Bio je sudski pripravnik, sudac i predsjednik Općinskog suda u Belom Manastiru od 1962. do 1976. godine.
Docent, izvanredni i redovni profesor, prodekan i dekan na Pravnom fakultetu u Osijeku od 1976. do 1991. godine.
Advokat u Beogradu od 1991. do 2004. godine.
Ministar za dijasporu u Vladi Republike Srbije od 3. ožujka 2004.

[uredi] Stručne aktivnosti

Objavio je više znanstvenih i stručnih radova.
Sudjelovao je na savjetovanjima u zemlji i inozemstvu.
Objavio je više (članaka) radova u "Našoj Borbi" i drugim novinskim izdanjima od 1991. do 2000.
U zborniku radova Tri stoljeća Belja (Osijek, 1986) objavio je članak "Pravni položaj 'Belja'" (str. 385-393).

[uredi] Društvene aktivnosti

Osnovao je Srpsku demokratsku stranku (SDS) u Baranji i i Istočnoj Slavoniji u lipnju 1990.
Bio je potpredsjednik Izvršnog odbora SDS-a za Hrvatsku. Zbog neslaganja s politikom stranke napustio je SDS u travnju 1991.
U svibnju 1991. postao je član Srpskog pokreta obnove (SPO), zatim poslanik u Skupštini Srbije 1992. SPO-a, potpredsjednik Izvršnog odbora SPO-a, generalni sekretar SPO-a od 1994. do 2005. godine.
Bio je ministar za odnose sa Srbima izvan Srbije od 24. listopada 2000. do 24. siječnja 2001.
Član je Predsjedništva Srpskog pokreta obnove od 2005.

[uredi] Veze s Baranjom

Dr. Vukčević nije prekinuo veze s Baranjom. I danas ima kuću u Belom Manastiru, a kao ministar pomaže razne projekte u Baranji (npr. osnivanje biblioteke u Kneževim Vinogradima, sanacija vlage u Crkvi svetog arhangela Mihaila u Belom Manastiru, Tribinu "Braća Kašanin"...).