Zagrebfest

Izvor: Wikipedija

Festival Zagreb ili Zagrebfest jedan od najstarijih domaćih festivala zabavne glazbe.

Njegovao je urbani zvuk kasnih 1950.-ih i ranih 1960.-ih godina, iz kojeg je kasnije nastala prepoznatljiva zagrebačka škola šansone. Festival Zagreb bio je ne samo jedna od najpopularnijih pozornica za velika imena domaće zabavne glazbe, nego i festival najznačajnijih domaćih autora šansona i šlagera. Tako su se tokom četrdeset i pet godina zagrebačkog festivala u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" pojavljivali autori i izvođači kao: Arsen Dedić, Drago Diklić, Hrvoje Hegedušić, Ibrica Jusić, Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdenka Vučković, Miki Jevremović, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Ljupka Dimitrovska, Zrinko Tutić, Seid Memić Vajta, Jasna Zlokić i brojni drugi. Nakon posustajanja tokom 1990.- ih godina, festival se orijentira prema urbanoj šansoni.

Značajnije pjesme Festivala bile su: "Zagreb, Zagreb" (Vraćam se, Zagrebe, tebi; Zdenka Vučković, 1963), "Moderato cantabile" (Arsen Dedić, 1964), "Balada iz predgrađa" (Hrvoje Hegedušić, 1967), "Stari Pjer" (Ivica Percl, 1968), "Još uvijek ne znam neke važne stvari" (Ibrica Jusić, 1969), "Djevojka za jedan dan" (Arsen Dedić, 1970), "Dok razmišljam o nama" (Josipa Lisac, 1972), "Sanjam" ("Indexi", 1972), "Kuća za ptice" (Gabi Novak, 1973), "Opet si plakala" (Drago Diklić, 1974), "Stare ljubavi" (Tereza Kesovija, 1976), "Ključ života" (Oliver Dragojević, 1978), "Pamtim samo sretne dane" (Gabi Novak, 1979), "Sve je neobično ako te volim" ("Stijene", 1980), "On me voli na svoj način" (Gabi Novak, 1980), "Doris" (Zrinko Tutić, 1981), "Dida moj" (Arsen Dedić, 1982), "Volim te, budalo mala" (Frano Lasić, 1983), "Povedi me" (Jasna Zlokić, 1984), "Piši mi" ("Magazin", 1985), "Jasmina" (Senad od Bosne, 1986), "Ulica Karađozbega" ("Indexi", 1987), "Kad odu svi" (Jasna Zlokić, 1989), "Kad budemo ja i ti 63" ("Novi fosili", 1990), "Ti si čovjek moj" (Maja Blagdan, 1993), "Daleko, daleko" (Boris Novković & Kemal Monteno, 1997).