Božanstvena komedija

From Wikipedia

Dante Aligieri prikazan kako drži kopiju Božanstvene komedije. Pored njega su prikazani ulaz u pakao, Planina čistilište i grad Firenca, na fresci Domenika di Mišelina.

Božanstvena komedija (na italijanskom "Comedia" ili "Commedia", kako ju je kasnije preimenovao u "Divina" Bokačo). Božanstvenu komediju napisao je Dante Aligijeri između 1265. i 1321. godine. Smatra se najvećom epskom poemom italijanske literature, kao i jednim od najvećih dijela svjetske literature.

[uredi - уреди] Struktura i priča

Božanska komedija se sastoji iz tri dijela, Inferno (Pakao), Purgatorio (Čistilište), i Paradiso (Raj), koji se sastoje respektivno od 34, 33, i 33 spjeva.

Pjesnik u prvom licu opisuje svoj put kroz tri svijeta mrtvih, koji se dešava sedam dana uoči Božića u proljeće 1300. Njegov vodič kroz pakao i čistilište je latinski pjesnik Vergilije, a kroz raj Beatriče.

[uredi - уреди] Pakao

Vergilije spasava Dantea zahvaljujući Beatriče.

Gravura Gustava Dorea koja predstavlja prizor iz Božanstvene komedije(1861-1868)

Doreova ilustracija satane.

Poema počinje tako što se autor izgubio u mračnoj šumi i biva napadnut od alegorijskih sila tame i duhovne nevolje (spjev 1). Njega spasava Vergilije uz pomoć Beatriče (spjev 2), a nakon toga Dante i Vergilije ulaze u pakao (spjev 3).

Vergilije vodi Dantea kroz devet krugova pakla. Krugovi su koncentrični, a svaki od njih predstavlja sve veće zlo, sa vrhuncem u centru gdje je satana. Devet krugova su:

1. Limbo - gdje se nalaze nekršteni, ali nevini ljudi.
   Svima koji se nađu u paklu Minos određuje krug u kome će se naći.
2. Oni koji su obuzeti pohlepom (spjev 5)
3. Proždrljivi (spjev 6)
4. Lakomi koji posjeduju veliko blago i povodljivi koji su proćerdali veliko blago. (spjev 7)
5. Srditi (spjev 8).
   Niži dijelovi pakla su opasani zidom grada Dis i okruženi rijekom Stiks (spjev 9).
6. Jeretici (spjev 10-11).
7. Nasilnici (spjev 12-17). Oni su podeljeni u tri kruga:
   1. Oni koji su počinili nasilje protiv ljudi i imovine (spjev 12).
   2. Oni koji su počinili nasilje nad samim sobom - samoubice (spjev 13).
   3. Oni koji su počinili nasilje protiv Boga - bogohuljenje, sodomija, lihvari, (spjev 14-17).
8. Lažljivci se nalaze u krugu pod imenom Malebolge (spjev 18-30). On je podjeljen u deset kanala:
9. Izdajnici (spjev 32-34). Ovaj krug je podjeljen u četiri zone:

[uredi - уреди] Čistilište

Dante i Virgilije su posle obilaska pakla, popeli na Planinu čistilište na drugoj strani svijeta (u Danteovo doba se vjerovalo da se pakao nalazi ispod Jerusalima). Uvodni dijelovi knjige opisuju obalu čistilišta (spjev 1-2) i njegove padine, gdje se nalaze oni koji su ekskomunicirani, oni koji se niju pokajali i oni koji su se pokajali neposredno prije smrti. Oni čekaju na svoj red da se popnu na planinu (spjev 3-6). Naposlijetku, tu je i dolina u kojoj su evropski vladari i vrata u čistilište. (spjev 7-9).

Odatle Vergilije vodi Dantea kroz sedam terasa čistilišta. Sedam smrtnih grijeha odgovara ovim terasama, svaka terasa za određeni grijeh:

1. ponos (spjev 10-12).
2. zavist (spjev 13-15).
3. bijes (spjev 15-17).
4. lijenost (spjev 18-19).
5. škrtost (spjev 19-21).
6. proždrljivost (spjev 22-24).
7. pohlepa (spjev 25-27).

Uspon terasa kulminira na vrhu gdje se nalazi Edenski vrt (spjev 28-33). Vergilije, kao paganin, je stalni stanovnik Limba, prvog kruga pakla. iz tog razloga on ne može da uđe u raj. Beatriče se pojavljuje kao drugi vodič (praćena ekstravagantnom procesijom). Lik Beatriče je napravljen po Beatris Portinari, ženi koju je Dante volio i koja je umrla 1290. godine.

[uredi - уреди] Raj

Posle početnog uspona (spjev 1), Beatriče vodi Dantea kroz devet krugova raja. Oni su koncentrični, slični onima opisanim u Aristotelovoj i Ptolomejevoj kosmologiji. Tih devet sfera su:

1. Mesec - oni koji su napustili svoje zavjete (spjev 2-5).
2. Merkur - oni koji su činili dobro iz želje za slavom (spjev 5-7).
3. Venera - oni koji su činili dobro bez ljubavi (spjev 8-9).
4. Sunce - duše razumnih (spjev 10-14).
5. Mars - oni koji su se borili za Hrišćanstvo (spjev 14-18).
6. Jupiter - oni koji su oličenje pravde (spjev 18-20).
7. Saturn - mislioci (spjev 21-22).
8. zvijezde - blagosloveni (spjev 22-27). Ovdje, Sveti Petar iskušava Danteovu vjeru, Sveti Jakov nadu i Sveti Jovan ljubav.
9. Veliki pokretač - anđeli (spjev 27-29).

Odavde se Dante penje u bit iznad fizičkog postojanja po imenu Čista nebesa (spjev 30-33). Na tom mjestu se sreće lice u lice sa Bogom lično i dobija razumjevanje božanske i ljudske prirode.

Sandro Botičeli Karta pakla. 1490.

[uredi - уреди] Tematski dijelovi

Božanstvena komedija može jednostavno biti opisana kao alegorija. Svaki spjev sadrži mnogo alternativnih značenja. Danteove alegorije su veoma složene i u objašnjenju kako čitati poemu on podvlači druga značenja sem alegorijskih, istorijska, moralna, literarna i anagogička.

Struktura poeme je takođe veoma složena, sa matematičkim i numerološkim simbolima koji se protežu kroz djelo. Ono što poemu čini veličanstvenom su ljudski kvaliteti, Danteova vješta delinearnost karaktera koje susreće u paklu, čistilištu i raju, njegova gorko žigosanje Firence i italijanske politike i njegova poetska imaginacija.

[uredi - уреди] Kritike i odgovori

Ovo djelo nije uvijek bilo dobro ocjenjeno. Nakon što je prepoznato kao remekdjelo u prvom vijeku nakon objavljivanja, poema je ignorisana tokom doba prosvjećenosti, da bi ponovo bila otkrivena u dobu romantizma u devetnaestom vijeku. Kasnije su je pisci poput Vilijama Blejka, T. S. Eliota i Džemsa Džojsa koristili kao svoju inspiraciju.

Salvador Dali je naslikao ciklus slika iz svakog dijela Komedije.

Djelo je bilo inspiracija i mnogim savremenim muzičarima.

• Complete text of the Divine Commedia