Laibach

From Wikipedia

Laibach

Laibach je industrial bend iz Slovenije. Osnivači su pokreta Neue Slowenische Kunst.

Sadržaj/Садржај

1 Naslov
2 Kontroverze
3 Sastav
4 Diskografija
5 Vanjske veze

[uredi - уреди] Naslov

U slovenskom gradiću Trbovlju, skupina mladih umjetnika pokreće angažirani umjetničko-glazbeni pokret pod imenom Laibach. Pune su dvije godine stvarali vojsku istomišljenika, te su '82. održali svoj prvi koncert u Ljubljani, nakon čega su uslijedile svirke u Zagrebu i Beogradu. Uspješnu su godinu okončali kao headlineri na festivalu NOVI ROCK, opet u Ljubljani. Već sljedeće godine stižu novi problemi. Naime, 23. juna 1983, grupa gostuje u političkoj emisiji "TV Tednik". Intervju rezultira burnim reakcijama javnosti, ali i službenom zabranom javnih nastupa i korištenja imena laibach unutar granica jugoslavije. A kad ti ne daju doma, onda moraš probati vani! Već krajem '83. laibach sa britanskom grupom last Few Days odlazi na prvu europsku turneju pod nazivom "Occupied Europe Tour', a '84 se anonimno pojavljuju u ljubljanskoj dvorani Malci Belic.

Kako bi umjetničkim aktom ukazali na apsurdnost rigidnog ustroja država i granica te se još jednom na sebi svojstven ironičan način obrušili na uniformirani kult ličnosti i autoritarnu koncepciju društva, laibachovci u suradnji sa nekolicinom istomišljenika (slikarska grupa Irwin, Scipion Sestre Teatar Našice...) stvaraju estetski pokret u vidu utopističke imaginare države NSK koja ima svoje ambasade, putovnice pa čak i poštanske marke.

Svo to burno vrijeme predano su radili na materijalu za prvijenac koji izlazi u aprilu '85. za slovenskog diskografa Ropot. Budući je zabrana djelovanja još uvijek na snazi, vispreni momci problemu doskaču tako što na omot ploče stavljaju samo simbol grupe - crni križ. Rad grupe čitavo vrijeme prate budne oči zapadnih susjeda koji se nerijetko poistovjećuju s laibachovskom borbom za slobodu subverzivno-kritičkog umjetničkog izraza u nemogućim uvjetima javnosti, ali i službenom zabranom javnih nastupa i korištenja imena Laibach unutar granica Jugoslavije. Već krajem '83. Laibach sa britanskom grupom Last Few Days odlazi na prvu europsku turneju pod nazivom "Occupied Europe Tour', a '84 se anonimno pojavljuju u ljubljanskoj dvorani Malci Belic.

Priznanje sa zapada stiže već krajem '85 kad diskografska kuća Walter Ulbricht Schalfollien iz Hamburga objavljuje drugi album Laibacha "Rekapitulacija '80-'84" Sljedeće se godine za Slovence otimaju i Englezi i to tako što album "Nova Akropola" iz '86 objavljuje engleski label Cherry Red, a konačna potvrda sa otoka stiže '87 kad izlazi legendami "Opus Dei" i to za Mute Records, izdavača koji objavljuje ni više ni manje nego veličine poput Depeche Mode ili Erasure. Na ovom je album u možda i najveći laibachov hit - "life Is life", obrada starog feel-good hita koji u novom ruhu poprima obilježja hitlerijanske koračnice. Tada svima pomalo postaje jasno da nema te politike koja može zabraniti ono za što čitav civilizirani svijet tvrdi da je kvalitetno i dobro. Baš iz tih razloga, ali i iz straha da bi zabrane poput ove laibachovske mogle postati kontraproduktivne, jugoslavenske vlasti 1987. ukidaju zabranu imena i javnih nastupa grupe laibach. Uslijedila je cover faza unutar koje izlaze albumi "let It Be" iz '88 i "Sympathy for the Devil" iz '89, nakon kojih se dogodila i prva velika eu- ropska, pa svjetska turneja laibacha.

Onda su do 2000, redom slijedili albumi: "Macbeth", "Kapital", "ljubljana, Zagreb, Beograd", "NATO" sa "Occupied Europe NATO Tour-om", pa 'Jesus Christ Superstar" i "Malci Belic live", 21, stoljeće je donijelo live "The John Peel Sessions" i albume "WAT", "Anthems" i posljednji "Volk", U tom su periodu laibach još nekoliko puta obišli svijet i svirali u prostorima kao što su: Bloomsbury Theatre, Queen Elisabeth Hall (london), Scream Theatre (los Angeles), Moore Theatre (Seattle), The Kitchen, The Palladium (New York), Opera House (Toronto), Park West Theatre (Chicago), Deutsches Schauspielhaus (Hamburg), Volksbuehne, E-Werk (Berlin), lucema (Prag), Museum of Modern Art (Stockholm), Theatre Gorbunova (Moskva), Napisali su glazbu za 15 kazališnih predstava i održali nebrojeno puno umjetničkih performancea u vidu izložaba i instalacija u prostoru. O fenomenu laibacha i njihovog NSK snimljeno je nekoliko dokumentaraca i cjelovečemjih filmova,

[uredi - уреди] Kontroverze

Laibach su zbog scenske upotrebe uniformi, totalitarne estetike, ali i wagnerijanskog pristupa glazbi često bili optuživani i za previše lijevo i za previše desno političko stajalište. Laibach su to uvijek negirali, a Milan Fras, pjevač grupe je isprovociran tim optužbama jednom izjavio: "Mi smo fašisti točno onaliko koliko je Hitler bio slikar!"