Aldous Huxley

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Aldous Huxley
rođen:	26. juli, 1894. Godalming, Engleska
preminuo:	22. novembar, 1963. Los Angeles, SAD

Aldous Leonard Huxley (Godalming, 26. juli 1894 - Los Angeles, 22. novembar 1963), britanski književnik

[uredi] Biografija

Radio je kao novinar, pozorišni, likovni i muzički kritičar. Sedam godina boravio je u Italiji, a 1926. putuje oko svijeta, te od 1937. boravio je u Kaliforniji. Javio se misaonom lirikom s jakim pesimističkim tonovima. U prvom razdoblju svojeg stvaranja prosvjeduje protiv životne besmislenosti, a u drugom razdoblju sve se više javlja mistička aura i odaje se studiju istočnjačke i zapadnjačke mistike. Pod kraj života uživao je halucinogene i opisivao njihov učinak. Prvi put uzima meskalin 1953. Čak je na samrti zamolio da mu se da doza LSD-a. Svoja iskustva s halucinogenim drogama koja je pomno pratio tako što je bilježio doživljaje i snimao razgovore pod opijatima na diktafon objavljuje u knjizi Vrata percepcije (1954) i u eseju Raj i Pakao (1956).

Njegov djed je Thomas Henry Huxley, jedan od prvih pristaša Darvinizma, odnosno teorije evolucije i autora epifenomenalizma svijesti. Epifenomen je zapravo nus pojava-nečim je uzrokovana, a ništa ne uzrokuje, tako je i svijest nečim uzrokovana, a ništa ne uzrokuje. Naime, svijest je proizvod tjelesnih i moždanih funkcija, ali sama ne utječe na moždane i tjelesne funkcije.

[uredi] Antiutopija

Njegovo djelo Divni novi svijet (1932) je jedna od prvih kritika potrošačkog društva, odnosno prva kritika „ugodnog ropstva“, načina života u kojemu ljudi žive prividno sretni, a zapravo se njima manipulira. Dalje će teoretski takvu misao razvijati Herbert Marcuse, a danas Noam Chomsky. Počeo ga je pisati 1932. u Francuskoj pod utjecajem Rusa Jevgenija Zamjatina.