Iron Maiden

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Iron Maiden

Iron Maiden, danas sinonim heavy-metala, osnovan 1975. Njegov osnivač Steve Harris, osim vođe ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 24 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best-off, 13 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim pjesama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "čudovišta". Izgledom podsjeća na spoj kostura i zombija.

[uredi] Sastav

Prvobitna postava benda izgledala je ovako;

Steve Harris - basist (1975. do sada)
Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.)
Paul Di 'Ano - vokal (1975.-1976.)
Terry Rance - gitarist (1975.-1976.)
Ron Matthews - bubnjar (1975.-1977.)

Danas, Iron Maiden izgleda ovako;

Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada)
Dave Murray - gitarist (1976.- do sada)
Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada)
Janick Gers - gitarist (1990.- do sada)
Steve Harris - basist (1975.- do sada)
Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada)

[uredi] Historija

Bend je osnovan 1975. u istočnom Londonu od "ruke" basista Steve Harrisa, kojem se nekoliko mjeseci kasnije pridružio i gitarist Dave Murray. Danas, 30 godina kasnije, njih dvojica još uvijek sviraju kao članovi Iron Maidena.

[uredi] Uspjeh

Nakon izdavanja albuma Iron Maiden 1980. godine, bend uživa veoma velik komercijalan uspjeh i ubrzo se pridružuje najpoznatijim bendovima NWOBHMa (New Wave of British Heavy Metal). Iron Maiden se te godine pridružuje bendu KISS na njihovo Unmasked turneji. Poslije turneje, Dennis Stratton biva izbačen iz benda zbog razmirica. Tada se bendu pridružuje Adrian Smith.

1981. godine bend izdaje svoj novi album Killers. Tek dvije pjesme sa toga albuma su rađene konkretno za njega, dok su ostale uglavnom Iron Maidenovi prijašnji radovi.

[uredi] Sljedeća razina

Powerslave iz 1984. godine.

Kao i kod mnogih drugih bendova, i u Iron Maidenu je bilo velikog konzumiranja alkohola. Međutim, većina članova nije koristila nikakve druge supstance, iznimka biva vokalista Paul Di'Anno koji ima problema sa ponašanjem, uzrokovan uzimanjem kokaina. Baš u vrijeme kada Iron Maiden doživljava uspjeh i u Americi, performanse vokaliste opadaju, a 1981. ga zamjenjuje bivši Samsonov vokalista Bruce Dickinson.

Od samoga početka Dickinson ne pokušava impersonirati Paula Di'Annoa već slijedi svoj stil. Prije Dickinsonova dolaska, legendarni DJ Tommy Vance mu je savjetovao da se ne pridružuje Iron Maidenu, no ovaj ga ignorira. Dickinson debitira 1982. izlaskom albuma The Number of the Beast koji se svrstava među klasike heavy metal žanra. Album biva uspješan u cijelome svijetu, a najuspješnije pjesme su "The Number of the Beast", "Run to the Hills" te "Hallowed Be Thy Name". Bend po drugi puta ide na svjetsku turneju, ovoga puta posjećuju SAD, Kanadu, Japan i Australiju. Turneja postaje prepoznatljiva po kontroverzi sa strane religijskih skupina, koje tvrde da je Iron Maiden sotonistički bend. Optužbe su se uglavnom vrtjele oko pjesme "The Number of the Beast", a Steve Harris osporava optužbe tvrdeći da je ista pjesma bazirana na njegovom snu. Optužbe se pored svega nastavljaju. Skupina krščanskih aktivista uništava Iron Maiden ploče (uključujući one od Ozzya Osbournea ) zapalivši ih. Ono što ne idu u ruku aktivistima je činjenica da je jedan od članova benda krščanin, Nicko McBrain, a on sam ne vidi nikakvih problema u pjesmi.

Iron Maiden se 1983. vraća snimanju studijskih albuma, te u samo nekoliko godina naredaju čak četiri albuma, Piece of Mind, Powerslave, live album Live After Death te Somewhere in Time kod kojega se ističe uloga gitariste Adriana Smitha.