Ričard II

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ričard II (Richard II of England; Bordeaux, 6. januar 1367. - dvorac Pontefract u Yorkshireu, 14. februar 1400.), engleski kralj.

Krunu je 1377. naslijedio kao unuk Edvarda III u dobi od deset godina. Tokom njegove maloljetnosti državom su vladali njegov stric John of Gaunt, vojvoda od Lancastera i moćni lordovi koji nakon njegove punoljetnosti nisu bili spremni na lak način predati vlast.

Ričardovu vladavinu obilježili su Seljački ustanak 1381. godine, te trajni sukob sa visokim plemstvom i parlamentom.

Seljački ustanak započeo je 1381. godine u Essexu i proširio se širom Engleske. Uzroci izbijanja ustanka bili su u snažnom oporezivanju, kugom desetkovanog stanovništva, radi financiranja Stogodišnjeg rata. Pobunjenici pod vodstvom Wata Tylera pokušali su Ričarda prisiliti da promijeni svoju politiku. 15. juna 1381. godine Ričard se kod Smithfielda blizu Londona sastao s glavninom pobunjenika pod zapovjedništvom Tylera. Tokom sastanka, londonski gradonačelnik William Walworth, misleći da Tyler prijeti Ričardu, pojurio prema naprijed i ubio Tylera. Lukavi Ričard izbjegao je nasilje pristavši da postane vođa pobunjenika. Pobuna je s Tylerovom smrću i Ričardovim obećanjem slobode pobunjenicima, izgubila na snazi. Međutim kad su se pobunjenici vratili svojim domovima Ričard je povukao obećanja i kaznio vođe pobune.

Slijedeća kriza Ričardove vlasti nastupila je 1386. godine, kada su pod udar kritika parlamenta i visokog plemstva dospjeli Robert de Vere, grof od Oxforda i Michael de la Pole, sin trgovca, kojeg je Ričard imenovao kancelarom i grofom od Suffolka. Protiv de la Polea je podignuta optužnica i imenovano je Veliko vijeće koje je trebalo nadzirati kraljevski dvor. Ričard je od sudaca ishodio da odluku parlamenta proglase nezakonitom (1387.), ali je Robert de Vere, koji je navodno bio i Rikardov ljubavnik, kod Radcot Bridgea vojno poražen od pristaša parlamenta, pa je parlament 1388. odobrio smaknuće obojice ali su isti izbjegli u Francusku. 1397. godine Ričard je dao smaknuti dvojicu svojih najvećih protivnika u visokom plemstvu (grofa od Arundela i grofa od Gloucestera), poništio je sve odluke parlamenta te praktički do kraja svoje vladavine vladao kao tiranin.

Nova kriza nastupila je kada je Ričard godine 1399. svom bratiću Henriku Bolingbrokeu, sinu vojvode od Lancastera, uskratio nasljedstvo. Dok je Ričard bio u pohodu na Irsku, Bolingbroke se, uz pomoć francuskog kralja sa vojskom iskrcao u Engleskoj. Bolingbroke je Ričarda, koji se vraćao iz Irske, nadmudrio, uhvatio, prisilio na abdikaciju i zatočio. Ričard je umro zatočen godine 1400. najvjerojatnije od gladi.

Ričard se tokom svog života dva puta ženio ali nije imao djece. On je bio posljednji predstavnik dinastije Anjou-Plantagenet na engleskom prijestolju. Naslijedio ga je godine 1399. bratić Henry Bolingbroke, sin Johna of Gaunta, vojvode od Lancastera, koji je kao i Ričard, unuk Edvarda III. On je bio začetnik kraljevske dinastije Lancastera.