Salomon
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kralj Salomon (heb.: שלמה; čit. Šəlomo), prema Bibliji, treći kralj Izraela i Židova, sin izraelskog kralja Davida i žene Urije Hetita, Bat Šebe.
Njegovo je djelo gradnja prvoga hrama u Jeruzalemu u koji je bio pohranjen Kovčeg Saveza s dvije ploče na kojima je bilo napisano Deset Božjih zapovijedi (dekalog).
[uredi] Biblija o Salomonu
Prema biblijskom izvještaju, Salomon (sredinom 10. vijeka p.n.e.) nasljeđuje svoga oca Davida pri čemu je valjalo eliminirati čitav niz pretendenata na prijestolje ostarjeloga kralja, uglavnom Davidove starije sinove. Nakon što je konačno preuzeo vlast, Salomon je mogao iskoristiti prednosti velikoga i sigurnoga kraljevstva kakvo mu je ostavio otac, te se nije morao upuštati u ratne pohode.
U njegovo je doba, stoga, cvala trgovina, posebice s okolnim krajevima, poput Libanona i Arabije. To se dobro vidi u izvještaju o gradnji hrama za koji su dovezeni drveni dijelovi upravo od libanonskog cedra. Tolike veze s okolnim zemljama dovele su i do jačeg stranog utjecaja na njegovo kraljevstvo, pa ga biblijski pisac između redaka optužuje da je dopustio prodor tuđih religija.
Posebna osobina pripisana Salomonu bila je mudrost, te je čašćen kao pravedan sudac. Poznata je epizoda s dvije mlade majke od kojih je jednoj dijete umrlo na porodu. Obje su sada tvrdile da je jedino preživjelo dijete njihovo. Salomon poziva da se dijete presječe na pola, te se svakoj dade polovica. Tada se jedna od njih odriče prava na dijete, a Salomon presuđuje da je dijete njezino. Zbog toga će se u biblijskoj tradiciji njemu pripisati tzv. mudrosne knjige, iako nastaju mnogo kasnije.
Osim jeruzalemskog hrama Salomon je gradio i drugdje u svome kraljevstvu, no čini se da su njegovi ambiciozni graditeljski pothvati iziskivali prevelika davanja od naroda, pa je nakon njegove smrti došlo do pobune i podjele kraljevstva na sjeverno i južno.
[uredi] Historija i arheologija o Salomonu
Do danas nije nađen niti jedan pisani izvor iz toga doba koji bi spominjao kralja Salomona, no postoje arheološka svjedočanstva o znatnom graditeljskom zamahu u to doba. Prema ostacima iz toga doba vidljivo je da se, zbog povoljnog položaja Izraela na dva glavna puta između Egipta i Mezopotamije, tadašnjih najvećih sila, šire trgovinski odnosi s okolnim područjima. O Salomonovoj moći, ili moći njegovih neposrednih nasljednika, svjedoče monumentalne zidine Hazora, Megida i Gezera, te utvrde u pustinji Negev, što uključuje i veliko nalazište u Beer Ševi.
[uredi] Pogledajte takođe
- Popis židovskih vladara
- Historija Izraela i Palestine
