Stefan Nemanja
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stefan Nemanja, raški (srpski) veliki župan (1170-1196, umro 1200).
Stefan Nemanja je osnivač srpske srednjovjekovne vladarske dinastije Nemanjići koja je vladala državom do 1371. Stefan Nemanja je i osnivač nezavisne srpske države. Njegovo životno djelo otuda je ostavilo značajan utjecaj na savremenike i buduća pokoljenja da se prepoznatljivo izdigao od prethodnika i nasljednika. Konstantin Jireček označio je njegovu pojavu rječima da njegovo ime lebdi na raskrsnici vremena, da se on često spominje za vlade svojih nasljednika, ali uvijek tako kao da prije njega nije ničega bilo.
Bizantski car Manuel I Komnen pobjedio je Ugre, osvojio dio Hrvatske i Dalmacije, Bosnu i Rašku. U Raškoj je smjenio velikog župana Desu, a umjesto njega dao je zemlju na upravu Zavidinim sinovima. Zavida je imao četiri sina: Tihomira, Stracimira, Miroslava i najmlađeg Stefana Nemanju. Tihomir je bio najstariji i postao je raški veliki župan. Priznavala su ga braća koja su upravljala pojedinim dijelovima Raške. Stracimir je držao područja oko Zapadne Morave, Miroslav Hum, dok je Stefan Nemanja držao područja oko Ibra, Toplice i Dubočice (oko Leskovca). Stefan Nemanja imao je tri sina, Rastka, Stefana i Vukana Nemanjića.
Protiv Tihomira pobunio se najmlađi brat Stefan Nemanja. Nemanja je zbacio Tihomira, ali se on uspio povratiti uz pomoć Bizanta. Ipak, u bitki kod Pantina na Kosovu Tihomirova vojska je bila poražena, a on sam je stradao u rijeci Sitnici (1170).
Kada je došao na vlast Nemanja se, uz pomoć Ugarske i Venecije, pokušao osloboditi bizantske prevlasti, no morao se pokoriti Manuelu I Komnenu, koji ga je kao taoca odveo u Carigrad. Nakon vazalske prisege bizantskom caru, Nemanja se vraća u Rašku i biva ustoličen na čelu države kao veliki župan. Nemanja je bio lojalan vazal Bizanta do smrti Manuela I Komnena 1180, no onda se oslobodio i proširio svoju državu na račun Bizanta. Uz pomoć Ugara i križara iz Trećeg križarskog rata Nemanja je osvojio područja između Zapadne i Velike Morave, područje Vranja, Kosovo i Metohiju, Zetu (sa Budvom, Kotorom, barom, Ulcinjem i Skadrom, te ravnicu sjeverne Arbanije.
Novi bizantski car Isak Anđel poduzeo je uspješan vojni pohod protiv raške vojske koju je porazio na južnoj Moravi. No Bizant nije bio dovoljno jak da to iskoristi, a Raška je bila u razvojnom usponu. Sklopljen je mir bez ikakvih teritorijalnih promjena. Stefan Nemanjić, sin velikog župana Stefana Nemanje oženio se bizantskom princezom, tj. sinovicom bizantskog cara.
Godine 1196. Nemanja se povlači sa prijestolja. Zamonašio se i dobio je ime Simeon Mirotočivi. Upravu nad Raškom povjerio je sinu Stefanu, dok je Zetu dao drugom sinu Vukanu. Stefan Nemanja je sagradio manastire Hilandar (Sveta Gora), Đurđeve Stupove, Studenicu i druge. Stefan Nemanja je umro 1200. O njegovom životu biografiije (žitija) su napisali njegovi sinovi Rastko Nemanjić i Stefan Nemanjić (Prvovjenčani). Crkva ga je proglasila za sveca.
[uredi] Reference
Stanoje Stanojević, Nemanja, Godišnjica Nikole Čupića 40, Beograd 1933.
Konstantin Jireček, Istorija Srba, Beograd 1952.
