Anaksimen

Izvor: Wikipedija

Anaksimenov profil.

Anaksimen (5. lipnja 588. p.n.e. - 5. travnja 528. p.n.e.) bio je starogrčki filozof, pripadnik Miletske škole, odnosno predstavnik miletskoga hilozoizma. Milet, grad na zapadnoj obali Male Azije, u to je vrijeme bio važno trgovačko i kulturno središte. Za pripadnike Miletske škole temeljno filozofsko pitanje bilo je: Što je pratemelj, prauzrok, prapočetak svijeta?

O Anaksimenu, koji je bio pisac jedne od izgubljenih starogrčkih rasprava "Περι φυσεος" = O prirodi, ostalo je malo podataka. Možemo ga smatrati kozmologom, astronomom ili praznanstvenikom (točno, je, recimo, ustvrdio da je Mjesečeva svjetlost reflektirana, a zanima ga niz meteoroloških problema), no u biti on je, načinom postavljanja pitanja, svakako filozof.

[uredi] Anaksimenove teorije

Po Anaksimenu, zrak je prapočetak svega postojećega; on je bezgraničan, neizmjeran, sveobuhvatan i vječno se giba. Različite stvari, oblici, nastaju zgušnjavanjem (hlađenjem) i razrjeđivanjem (zagrijavanjem) zraka, i to ovim redoslijedom: vatra - zrak - vjetar - oblaci - voda - zemlja - stijenje. Zviježđe i nebeska tijela, a najprije Zemlja, koja je u središtu svemira, a od nje nastaju i oko nje kruže ona ostala, - zgusnuta su vatra. Zemlja je valjkasta ploča koja se održava na zraku. Da zgušnjavanje hladi, a razrjeđivanje grije, zaključivao je temeljem naivnoga iskustvenog opažanja o vlastitu dahu, koji je hladan kada se usta skupe, a topao ako se otvore.

Kako bilježi Plutarh, prema Anaksimenu svijet se periodično stvara i rastvara, te pritom nastaje niz sukcesivnih svemira. Čak su i bogovi postali iz zraka, a ne obratno. Osim toga, zrak kao temeljna substancija povezuje čovjeka sa svijetom: "Kao što je naša duša zrak i kao takva upravlja nama, tvoreći od nas jedinstvo, tako dah ili zrak obuhvaća i nosi čitavi kozmos." (Hermann Diels, Fragmente der Vorsokratiker)

Anaksimen je bio mlađi od svojega učitelja, Milećanina Anaksimandra, ali ga se u povijesti filozofije tradicionalno navodi prije njega, da bi se očuvao, po redu apstraktnosti i "neopipljivosti", niz miletskih prapočetaka: voda (Tales) - zrak (Anaksimen) - apeiron (Anaksimandar).

Anaksimen je utjecao na Heraklita, Anaksagoru, Melisa, Platona i Hipokrata, dočim ga Parmenid pobija.