Apulija

Izvor: Wikipedija

**Regione Puglia**


Glavni grad	Bari
Predsjednik	Nichi Vendola (L'Unione)
Pokrajine	Bari Brindisi Foggia Lecce Taranto
Broj općina	258
Površina	19,366 km²
	7 u Italiji (6.4 % Italije)
Stanovništvo - Ukupno (2001.) - Poredak - Gustoća	4,020,707 7 (7.1 %) 208/km²

Karta pokazuje položaj regije Apulija u Italiji

Apulija (tal. Puglia) je regija u jugoistočnoj Italiji. Apulija graniči s regijama Molise na sjeveru, Kampanija na zapadu i Basilicata na jugozapadu. Sjeverna granica Apulije je kod Monte Gargana, poprište jedne od posljednjih bitki drugog Punskog rata

Apulija izlazi na 2 mora - Jadransko na sjeveroistoku i Jonsko na jugoistoku. Poluotok Salento, ("peta" talijanske "čizme") cijeli pripada Apuliji, a time i cijela istočna obala Taranskog zaljeva, te zapadna obala Otrantskog kanala. Na drugoj strani kanala, 80 km istočno, je Albanija.

Površina regije je 19,345 km², a broj stanovnika po popisu iz 1991. iznosi 4,031,885.

Regija je podijeljena u pokrajine s istoimenim glavnim gradovima: Bari, Brindisi, Foggia, Lecce, and Taranto.

Glavni grad regije je Bari, a drugi veći centri su Alberobello, Conversano, Canosa, San Giovanni Rotondo, Manfredonia, Martina Franca, Mesagne, Molfetta, Otranto, Santa Maria di Leuca, Trani, Barletta i Andria.

Apulija je uglavnom ravničarska, uz iznimku planinskog poluotoka Garagano te planina u sjevernom središnjem dijelu regije.

Poljoprivreda je važna grana privrede, a uzgajaju se masline, grožđe, žitarice, bajame (bademi), smokve, duhan. Od stoke, najzastupljenije su ovce, svinje, goveda i koze. Prehrambena industrija

U zadnje vrijeme se i industrija ubrzano razvija. Proizvodi se naftni defivati, kemikalije, cement, željezo, čelik, plastika, prehrambeni artikli te vino

ribari love u Jadranskom moru te u Tarantskom zaljevu. Jedan od glavnih problema regije je nedostatak pitje vode, koja se crpi u rijeci Sele u Kampaniji i dovodi preko Apenina.

Sveučilišta su u Bariju i Lecceu.

[uredi] Povijest

U stara vremena se samo sjeverni dio regije zvao Apulija, dok se poluotok na jugu ("peta" talijanske "čizme") zvao Kalabrija. Prije dolaska Rimljana u 4. stoljeću p.n.e., regiju su naselili Italski narodi te Grčki kolonizatori. Nakon pada Rima, Apuliju su držali Goti, lombardi i Bizantinci. U 11. stoljeću, Apuliju osvajaju Normani, a Robert Guiscard 1059. godine osniva vojvodstvo Apuliju. Nakon normanskog osvajanja Sicilije krajem 11. stoljeća, Palermo postaje središte normanske vlasti, a Mufti (dotadašnje središte, zapadno od Apulije) i Apulija postaju tek provincije Kraljevstva Sicilije, a zatim [[Napuljsko kraljevstvo|Napuljskog kraljevstva]. Od kraja 12. stoljeća do ranog 13. stoljeća, apulija je bila omiljeno boravište careva Hohenstaufen, posebno Frederika II., cara Svetog Rimskog carstva.

Obalu Apulije su kasnije osvajali Turci i Mleci. Godine 1861., regija se pridružuje Italiji. Feudalizam se dugo zadržao u ruralnim prodručjima Apulije. Socijalne i agrarne reforme počele su se polako provoditi tek od 19. stoljeća, a zamah su uhvatile tek u 20. stoljeću.

Karakteristična apulijska arhitektura iz 11. do 13. stoljeća reflektira arhitekturu stare Grčke, arapsku arhitekturu, normansku arhitekturu te utjecaje Pise

[uredi] Jezik

Službeni jezik (od 1861.) je talijanski. No, kao posljedica žpovijesnih ivota pod raznim osvajačima, u regiji se govore i mnogi drugi jezici. U sjevernom dijelu regije, govori se dijalektom napolitanskog jezika, tzv. sjevernim Puljiškim (Pugliese) jezikom. Na jugu regije se govori dijalektom sicilijanskog jezika, tzv. Salentino. U izoliranim krajevima Salenta, godiri hibridnim jezikom Griko. koji potječe iz 9. stoljeća. Od vremena naseljavanja iz albanije u 15. stoljeću, govori se u nekoliko sela Arbëreshë, dijalekt albanskog jezika. U nekim se zajednicama čak može čuti i dijelekt romanskog jezika Franco-Provençal.