Batonski rat
Izvor: Wikipedija
Batonski rat (Bellum Batonianum) od 6. - 9. godine je bila pobuna dalmatinsko-panonskih Ilira protiv rimske vladavine.
Pobuna je izbila zbog velikih poreza i nasilnog regrutiranja Ilira u rimsku vojsku za borbu protiv Markomana (Germani). Baton, vođa plemena Desidijata, protjerao je Rimljane iz skoro cijele istočne obale Jadrana i na jugu do Apolonije. Istovremeno se i panonsko pleme Breuk (vođe Baton i Pines) pobunilo i oni su stigli do utvrđenja Sirminija (Sremska Mitrovica), gdje su ih odmorne rimske snage, upravo pristigle iz Mezije, odbacile prema rijeci Dravi.
Baton Desidijat je bio krenuo na zapad prema Italiji. U Rimu je nastala panika, pa je car August Oktavijan tražio od Senata da se uvedu izvanredne mjere. Izvršena je mobilizacija veterana i robova imućnih građana Rima. Osim toga August je morao da obustavi svoje operacije pod zapovjedništvom Tiberija u Germaniji i poslati ih protiv pobunjenika. Tiberije je sa svojim legijama stigao do Siscije (Sisak) i tu se učvrstio. Dolazak Tiberija je prinudio Baton Desidijata da pređe rijeku Savu i da se ujedini s Baton Breukom i Pinesom i da se utvrde na Mons Almusu (Fruška Gora). Tiberije se nadao da će pošast i glad koja je vladala tada uništiti pobunjenike. S istoka je pobunjenike napadao sa svojim legijama zapovjednik Cecina Severe, uz pomoć konjičkih i pješačkih postrojbi trakijskog kralja Remetalcesa, ali se ubrzo morao povući kako bi obranio Meziju od Sarmata. Cecina je ostavio postrojbe Remetalcesa sa zadatkom da uznemiravaju Ilire, i po mogućnosti , da spriječi njihov prodor u Makedoniju.
U zimu 6. - 7. godine Tiberije je s prikupljenim snagama od nekih 5 legija otpočeo dejstva prema Cibali (Vinkovci). U trenutku kada su se Rimljani prikupljani i pokušavali se ulogoriti kod močvara rijeke Vuke, Baton Desidijat i Baton Breuk su iznenadno izvršili napad na Rimljane i nanijeli rimskoj vojsci jedan od najtežih poraza od vremena Punskih ratova. Ostaci rimske legije su se povukli u Siscij.
Slijedeće, 8. godine, nešto zbog sporadičnih napada Rimljana, ali više zbog svađe, Breuci su bili potpuno poraženi na rijeci Batinus (najvjerojatnije Bosna). Baton je izdao Pinesa Rimljanima, a onda sam zagospodario plemenom. Međutim, ubrzo je bio zarobljen od Batona Desidijata, koji je uspio da nagovori većinu Breuka da se ponovno pobune. Tu novi pobunu je ugušio Plautije Silvan. Baton Desidijat je tada zatvorio sve klance i klisure koji vode u Bosnu, a Rimljani su obustavili pohode do slijedećeg proljeća.
Borba za pokoravanje Batona Desidijata je otpočela slijedeće 9. godine, time što je Marko Emilije Lepid dio svoje armije uputio pravcem Siscije - Burnum (nepoznato) u Dalmaciju, gdje se nalazio Tiberijev nećak Germanik. Tada je i opočeo konačan napad na Batona iz tri pravca - sa sjeverozapada Lepid, sa sjeveroistoka Silvan i iz Dalmacije Tiberije i Germanik. Baton se povukao u utvrđenje Andercijum (Muć kod Splita) i predao se prije pada utvrđenja. Zadnje ostatke pobunjenika Rimljani su savladali kod Sarajeva i Perasta u Crnoj Gori.
