Emilij Laszowski
Izvor: Wikipedija
Emilij Laszowski (Brlog kraj Ozlja, 1. travnja 1868. - Zagreb, 28. studenog 1949.), hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik.
Pučku školu i gimnaziju polazio privatno, a maturirao u Zagrebu. Kao gimnazijalac proučavao stare isprave u rodnom Brlogu. Studirao medicinu u Grazu, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1893. Od 1891. kao pravnik zaposlen u Zemaljskom arhivu (današnji Hrvatski državni arhiv). Sređivao je arhivsku građu brojnih hrvatskih arhiva, od studentskih dana djelatnik i kasnije ravnatelj Zemaljskog arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Uredio županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici. U Zemaljskom arhivu je 1899. zajedno s Ivanom Bojničićem Kninskim kao urednikom pokrenuo Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva .
Bio je urednik mjesečnika za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku Vitezović (1903-1905). Inicirao i uredio knjigu Znameniti i zaslužni Hrvati (1925).
Na njegov poticaj osnovani su 1907. Muzej grada Zagreba s arhivom (1907) i zagrebačka Gradska knjižnica (1907) kojima je bio ravnatelj (do 1925). Sudjelovao je u osnivanju Društva za spašavanje (1909), prethodnice Hitne pomoći. Zajedno s Velimirom Deželićem starijim i Stjepanom Širolom osnovao je Družbu Braće Hrvatskog Zmaja (1905), bio je prazmaj brloško-ozaljski prvi veliki meštar Družbe (do 1935). Bio je urednik glasila Hrvatski Zmaj (1917, 1918. i 1925.). U Družbi se njegov rad posebice ističe kod ekshumacije i prijenosa kostiju Zrinskih i Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta (Wiener-Neustadta) u Zagreb, te kod prijenosa kostiju Eugena Kvaternika u Zagreb kao i kod uređenja Ozlja i drugih gradova koji su prije bili u vlasništvu Zrinskih čiji kult njeguje Družba upravo zaslugom E. Laszowskog.
Glavna izdanja arhivske građe za hrvatsku povijest: Povijesni spomenici plemenite općine Turopolje (I-IV), Monumenta Habsburgica (I-III), a napose Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (XII-XVIII).
Glavna povijesna djela: Povijest Turopolja (zajedno s V. Deželićem, J. Barleom i M. Šenoom), Vinodol i Gorski kotar, Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke, Hrvatske povjesne građevine (I.), Povijest Desinca i Prhoća, Iz prošlosti Vrbovca.
Za tisak priredio djelo Radoslava Lopašića Oko Kupe i Korane. Više godina uređivao list Prosvjeta, a obnašao je dužnost člana zemaljskog povjerenstva za čuvanje historijskih spomenika kao i zemaljskog povjerenstva za nazivlje mjesta. Napisao je na stotine članaka i znanstvenih radova u brojnim časopisima i glasilima.
