Glas
Izvor: Wikipedija
Glas (također i glasnik, fon) u jezikoslovlju predstavlja najmanji raspoznatljivi govorni odsječak, odonosno najmanju raspoznatljivu govornu jedinicu. Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati ili zamjenjivati.
Dva su glasa različita ako se razlikuju za barem jedno opažajno obilježje. Tako je npr. glas [n] u riječi Ana različit od glasa [ŋ] u riječi Anka. Prvi je glas po mjestu tvorbe nadzubni (alveolarni) a drugi mekonepčani (velarni).
Sadržaj |
[uredi] Podjela glasova
[uredi] Samoglasnici
Samoglasnici, otvornici ili vokali u fonetskom smislu glasovi su koji se stvaraju bez zapreke u govornom traktu tako da zračna struja slobodno prolazi od pluća do usana.
Samoglasnici u hrvatskom jeziku u fonetskom smislu su: [a], [e], [i], [o], [u] i [ie] (ije).
U fonološkom smislu samoglasnici su slogotvorni glasovi.
U tom smislu, osim gore navedenih samoglasnika, i slogotovorno [r̩] predstavlja samoglasnik u hrvatskom jeziku (crv, prst).
[uredi] Suglasnici
Suglasnici, zatvornici ili konsonanti (u fonetskom smislu) glasovi su koji se stvaraju tako da je prolaz zračnoj struji potpuno ili djelomično zatvoren.
Suglasnici u hrvatskom jeziku su: [b], [ts] (c), [tʃ] (č), [tɕ] (ć), [d], [dʒ] (dž), [dʑ] (đ), [f], [g], [x] (h), [j], [k], [l], [ʎ] (lj), [m], [n], [ɲ] (nj), [p], [r], [s], [ʃ] (š), [t], [ʋ] (v), [z] i [ʒ] (ž).
[uredi] Literatura
- Stjepan Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
- Lugarić, Koharović: Hrvatski jezik - udžbenik za 8. razred osnovne škole
Nedovršeni članak Glas koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
