Goranci (narod)
Izvor: Wikipedija
Goranci su malena etnička grupa u područjima Gore i Opolja, na sjevernim obroncima Šar-planine i tromeđi Kosova (Metohije), Albanije i Makedonije. Zbog udaljenosti ovoga područja od glavnih putnih pravaca, još uvijek su u velikoj mjeri očuvani elementi govornog jezika iz XVIII stoljeća pa i elementi staroslavenskog jezika, premda je primjetan i utjecaj albanskog. Goranci su islamske vjeroispovjedi. Prva džamija u selu Mlike sagrađena je još 1238.
Sadržaj |
[uredi] Ime
Svoje ime Goranci su dobili po lokalitetu Gora
Vidi: Google Earth - Gora
[uredi] Život i običaji Goranaca
Goranci danas na kosovu žive u selima: Backa, Brod, Dikance, Globočica, Gornja Rapca, Kruševo, Kukaljane, Lještane, Ljubovište, Mlike, Orčuša, Radeša, Restelica, Veliki Krstec, Vranište, Zli Potok, Mali Krstec, Donja Rapča. Ima ih također u devet sela sjeverne Albanije, uz granicu s Kosovom. Prema općinskim podacima u području Dragaša i okoline ima ih 13,000 te oko 12,000 po drugim državama.
[uredi] Običaji
Goranci u području Gore tradicionalno se bave stočarstvom, točnije uzgojem ovaca, te nešto krupne stoke, što je kod njih aktivno i u današnje vrijeme. Tipična goranska hrana je ovčji sir, sličan parmezanu, ali mekši. Od poznatih specijaliteta imaju burek, baklave i piće zvano boza, načinjeno od brašna i šećera. Boza je bila osobito poznato u Srbiji gdje je god bilo i Goranaca. Goranci koji su odlazili na rad van svog matičnog područja općenito su otvarali slastičarnice i prodavali slastice. Lokalno stanovništvo često ih je iz neupućenosti nazivalo ‘Šiptarima’, no ako uđete s njima u razgovor, uvijek će reći za sebe da su 'Gorani’. Za svoj jezik oni kažu da je 'naš', goranski , nije ni srpski, ni makedonski.
Po vjeri Goranci su muslimani-suniti i svako selo ima svoju džamiju, veoma su pobožni. Navodno je među njima bilo nekada derviša, a u selima Brod, Radeša, Restelica i Zli Potok i 'tarikata', bratstvo sufija. Jedna od njihovih tekija ("Selim dedo tekija") i danas se nalazi u selu Restelica. Goranci su na islam prešli vjerojatno u XVII i XVIII stoljeću, za vrijeme Otomanskog carstva. Prema njima samima Islam su primili od 'Halepovaca' (iz grada Halepa) prije nego su došli Turci. Oni su, prema njima, stigli u selo Kruševo iz Sirije. Kakvim su to poslom 'Halepovci stigli u Goru, nije poznato. Uz Islam, Goranci su također sačuvali neke kršćanske blagdane. Svake godine na dan šestog svibnja, za svetog Đorđa, okuplja se uz slavlje, cijela zajednica Goranaca pokraj sela Globočica. Žene na glavama tradicionalno nose bijele marame. U ženskoj goranskoj nošnji postoji sličnost s nošnjom kod bugarskih Pomaka, to su tradicionalne duge crne jakne, ukrašene zlatnim vezom. Žene su svjetle puti, lijepe i skladno građene.
[uredi] Položaj Goranaca -danas
Prema jednom izvoru iz Gore, Goranci su etnička grupa ili maleni narod koja još do dan danas nije priznata na području današnje Srbije. Goranci žive na tromeđi Makedonije, Albanije i Kosova. Ima ih oko 40000 tisuća, trenutno u Gori živi između 6000-7000 Goranaca. Govore svojim jezikom kojega nazivaju goranski. I danas nastoje u očuvanju svog identiteta bez obzira što se trenutno vrši asimilacija uz pomoć OSCE-a i UNHCR-a. Od 1999. Goranci doživljavaju egzodus, zbog dešavanja na Kosovu napuštaju svoju Goru i bježe u centralnu Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i zapadne zemlje. Za vrijeme rata i posle rata ni krivi ni dužni stradavaju ljudi u svojim domovima, oduzima im se imovina (lokali), kako u Dragašu tako i po cijelom Kosovu. Ukinuta im je općina Gora što je u suprotnosti sa rezolucijom 1244 i to je jedina općina koja je ukinuta od dolaska međunarodne misije na Kosovu. Pojedini ljudi koji su došli preko SDA na vlasti potpomažu da se što prije izvrši asimilacija što u Bošnjake što u Albance. Ukidaju im se škole na srpskom i primoravaju se da pohađaju školu na albanskom jeziku ili da se sele (preporuka Bajrama Ređepija koji se obratio na srpskom jeziku preko sredstava informiranja). Goranci na Kosovu često su diskriminirani pa ih trenutno nitko i ne spominje, do posla jako teško dolaze, obično su to najlošije plaćeni poslovi. UN zaokupljeni odnosima Srba i Albanaca zapostavljaju ih kao i sve vlasti do sada. U Srbiji doživljavaju diskriminaciju zbog prezimena koja su im nametnuta od strane Albanaca pa tako stradaju radnje nedužnih ljudi. Goranci su, kako oni kažu, ipak ponosan narod i nitko neće uspjeti da ih asimilira. Održava ih tradicija i volja koja postoji za Gorom. Za njih, kako kažu 'Mnoge su se vlasti mijenjale ali Goranci su uvek ostajali Goranci.'
