Juan Carlos I.

Izvor: Wikipedija

Kralj Ivan Karlo I.
Juan Carlos I

Vladavina	22. studenog 1975. -
Supruga	Sofia od Grčke i Danske
Djeca	infanta Elena, vojvotkinja od Luga infanta Cristina, vojvotkinja od Palma de Mallorca Felipe, princ od Asturije
Kraljevska kuća	Bourbon (španjolski Burbón, hrvatski Burbonci)
Otac	Juan de Borbón, grof od Barcelone
Majka	Maria Mercedes de Borbón
Rođen	5. siječnja 1938. Rim, Italija

Kralj Juan Carlos I. (kroatizirano Ivan Karlo I.; puno ime Juan Carlos Alfonso Víctor María de Borbón y Borbón-Dos Sicilias) aktualni je kralj Španjolske.

U osobi Juan Carlos I. restaurirana je ustavna monarhija u Španjolskoj, kada je na čelu države naslijedio diktatora Francisca Franca, na njegov prijedlog i na temelju nasljednih prava dinstije Borbón kojih se njegov otac, Juan Burbonski, grof od Barcelone, službeno odrekao u korist svoga sina. Ustav Španjolske Monarhije, koji je ratificiran na nacionalnom referendumu i koji je donesen 27. prosinca 1978., progašava Juana Carlosa I. , kralja Španjolske, zakonskog nasljednika povijesne dinastije.

[uredi] Životopis

Unuk Alfonsa XIII. i sin Juana Burbonskog, grofa od Barcelone i Maríe de las Mercedes de Borbón y Orleans, princeze Obiju Sicilija, Juan Carlos I. rodio se u Rimu , Italija, 5. siječnja 1938., za vrijeme egzila kraljevske obitelji, koja je izbivala iz Španjolske od 1931. Kršten je u kapeli Suverenog malteškog viteškog reda.

Na razgovoru između Franca i grofa od Barcelone 1948. godine, dogovoreno je da se princ preseli u Španjolsku, kako bi tamo nastavio školovanje.

Prema tom dogovoru, maturirao je u Madridu. Zatim je pohađao Vojnu Akademiju u Zaragozi (1955.-1957.), Vojnopomorsku školu u Pontavedri (1957.-1958.) i na kraju Zrakoplovnu akademiju u San Javier (Murcia) (1958.-1959.).

29. ožujka 1956., na ljetovanju u kraljevskoj rezidenciji Estoril (Portugal), Juan Carlos slučajno je iz revolvera ispalio hitac u svoga brata Alfonsa, usmrtivši ga na licu mjesta.

1962. oženio se sa Sofijom od Grčke. Plod ovog braka su troje djece: infanta Elena, infanta Cristina i Felipe Burbonski, koji je, nakon što je njegov otac postao španjoskim kraljem, postao nasljednikom krune te dobio titulu princa od Asturije, titulu koju nose španjolski prijestolonasljednci. Filipe, iako najmlađe dijete, postao je nasljednikom, jer pravo na krunu se prenosi, dajući prednost muškim potomcima.

U duhu Zakona o nasljedstvu na mjesto šefa države od 26. lipnja 1947., Franco ga je predložio kao nasljednika titule kralja, a to je potvrdio i Parlament (Cortes) u lipnju 1969., nakon što je položio prisegu da će čuvati Temeljne zakone Kraljevine. Krunu je trebao naslijediti njegov otac, Grof od Barcelone, treći sin i nasljednik kralja Alfonsa XIII., međutim zbog ne baš najboljih odnosa s Francom, sve je završio tako da je došlo do skoka u nasljednoj linji (Grof je trebao vladati pod imenom Juan III.). Ovo preskakanje prihvatio je je i princ Juan Carlos, uzrokujući unutarnje konflikte unutar Kraljevske Kuće. Grof od Barcelone nije se službeno odrekao svojih nasljednih prava sve do 1977., kada je njegov sin već vladao. Princ Juan Carlos proglašen je za španjolskog kralja s imenom Juan Carlos I.

Juan Carlos privremeno je preuzeo dužnost poglavara države za vrijeme frankizma (između 19. srpnja i 2. rujna 1974, i 30. listopada i 20. studenog 1975.), zbog Francove bolesti. Nakon što je Franco umro, proglašen je za kralja 22. studenog 1975. Službena ceremonija, koja se naziva "Misa de Espíritu Santo" (španjolski "Misa Duha Svetog" - ekvivalent je ceremoniji krunidbe), održana je 27. studenog u Crkvi San Jerónimo u Madridu.

14. ožujka 1977. Grof od Barcelone i službeno se odrekao svojih dinastičkih prava i prava na mjesto šefa Kraljevske Kuće u korist Juana Carlosa. Ovom ostavkom nastavila se povijesna dinastija.

[uredi] Vladavina

Na početku vladavine Juana Carlosa I. usvojen je novi demokratski Španjolski Ustav 27. prosinca 1978., koji između ostalog definira funkcije Kralja. Taj je Ustav transformirao je Španjolsku u parlamentarnu monarhiju zapadnoeuropskog tipa.

Jedan od najtežih trenutaka koji su obilježili njegovu vladavinu s kojim se Juan Carlos morao suočiti, bio je pokušaj državnog udara 23. veljače 1981., poznat kao "23-F". Toga dana, za vrijeme izglasavanja novog kandidata na mjesto predsjednika španjolske vlade Leopolda Calvo Sotela, jedan dio žandarmerije (Guardia Civil), pod vodstvom pukovnika Antonia Tejera, zauzeo je Kongres zastupnika . Istovremeno u Satniji VI. vojne regije (Valencia) general pukovnik Jaime Milans del Bosch okupirao je ulice tenkovima, a zauzeti su i studji Španjolske televizije (Televisión Española) u Madridu. Intervencija Juana Carlosa i njegovo obraćanje narodu putem televizije, polučilo je neuspjeh udara, a kralju je povečala karizmu na političkom planu.

Nakon toga događaja, Monarhija se razvila u stabilnu demokraciju.

[uredi] Titule

Juan Carlos I. je:

• Kralj Španjolske, Kastilje, Leóna, Aragonije, Obiju Sicilija, Jaruzalema, Navarre, Granade, Toleda, Valencije, Galicije, Mallorce, Seville, Sardinije, Córdobe, Korzike, Murcije, Menorce, Jaéna, Algarvesa, Algecirasa, Gibraltara, Kanarskih Otoka, Istočne i Zapadne Indije i Otoka i Zemlje Oceanskog mora;
• Nadvojvoda Austrije;
• Vojvoda Burgundije, Brabanta, Milana, Atene i Neopatrije;
• Grof od Habsburga, Flandrije, Tirola, Rosellóna, i Barcelone;
• Gospodin od Biskaja i od Moline;
• Vrhovni kapetan Kraljevskih oružanih snaga i njihov Vrhovni zapovjednik;
• Suveren Veliki Meštar reda Toisón de Oro;
• Veliki Meštar reda Karla III.
• Veliki Meštar reda Izabele Katoličke
• Veliki Meštar reda plemenitih dama Maríe-Luise
• Veliki Meštar reda Alfonsa X. Mudrog
• Veliki Meštar vojnih redova Montesa, Alcántara, Calatrava i Santiago, kao i drugih manjih vojnih redova
• Vitez reda San Javier, Anunciada, Jarretera i reda Britanskog carstva.

Prethodnik:	Kralj Španjolske 1975. - danas.	Nasljednik:
Diktatura Francisca Franca		prestolonasljednik Filip

Španjolski kraljevi
Karlo I. | Filip II. | Filip III. | Filip IV. | Karlo II. | Filip V. | Ludovik I. | Ferdinand VI. | Karlo III. | Karlo IV. | Josip I. | Ferdinand VII. | Izabela II. | Amadeo I. | Alfons XII. | Alfons XIII. | Ivan Karlo I.