Matija Vlačić Ilirik
Izvor: Wikipedija
Matija Vlačić Ilirik (Matthias Flacius Illyricus) (Labin, 3. ožujka 1520. - Frankfurt na Majni, 11. ožujka, 1575.), hrvatski protestantski teolog, povjesničar i filolog.
Školovao se u Veneciji i Njemačkoj, a 1544. godina na Wittenberškom protestatnskom sveučilištu postaje magistar slobodnih umijeća, te profesor hebrejskog i grčkog jezika. Već tada je bliski suradnik Luthera i Melanchthona, a od 1549. godine otvoreno istupa kao idejni pokretač borbe protiv pape, cara te pomirljive struje Melanchthona i njegovih pristaša, zbog čega je često proganjan, a sam Melanchthon nazvao ga je "ilirskom zmijom". Napisao je i objavio oko 250 radova. Glavni je organizator, jedan od urednika i pisaca monumentalne Crkvene povijesti (Ecclesiastica historia, Basel, 1559–1574), poznate i pod naslovom "Magdeburške centurije" (Centuriae Magdeburgenses). U tom djelu daje kritičku povijest kršćanstva, s elementima opće povijesti, do uključivo 13. st. u 12 svezaka, te označava papu kao antikrista.
Najzrelije i najopsežnije mu je djelo "Ključ svetoga pisma" (Clavis scripturae sacrae, Strasbourg, 1567), u kojem se potvrdio kao tvorac protestantske hermeneutike i hermeneutike uopće. To je zapravo enciklopedijski rječnik hebreizama, koji je postao temeljnim djelom protestantskog tumačenja Biblije, i u kojem je ustvrdio da je "povijest temelj poučavanja" (historia est fundamentum doctrinae).
Također izdaje Katalog svjedoka istine, koji su se do našeg doba suprotstavili papi (Catalogus testium veritatis, qui ante nostram aetatem reclamarunt Papae, Basel, 1556). U tom djelu dokazuje da je reformacijske prigovore rimskoj crkvi već davno iznijelo oko 400 istaknutih kršćanskih pisaca, od Grgura I. do Tome Akvinskog, te ponovno izvodi zaključak "da je papa antikrist".
[uredi] Djela
- Magdeburške centurije
- Ključ svetoga pisma
- Matthias Flacius Illyricus
