Menandar

Izvor: Wikipedija

Menandar (Μένανδρος; Atena, 342. p.n.e. - 291. p.n.e.) bio je starogrčki komediograf, najpoznatiji uz Aristofana, predstavnik je nove vrste komedije. Napisao je više od stotinu komedija od kojih je samo jedna potpuno sačuvana, a ostale su preživjele u fragmentima te u prijevodima Plauta i Terencija.

[uredi] Karakteristike

Napisao je stotine komedija, a najveći mu je rival bio Filemon. Menandar se smatrao boljim dramatičarem te je često znao upitati Filemona - "Nije li te sram kad me pobijediš?"

Divio se Euripidu kojeg je i oponašao u svojim promatranjima svakodnevnoga života, morala i u analiziranju emocija. Njegovi likovi govore suvremenim jezikom i ne brinu se o mitovima prošlosti nego sa svakodnevnim problemima atenskih ljudi. Njegove se radnje vrte oko mladića zaljubljenih u djevojke, neželjenih trudnoća, roditeljske brige za djecu, izgubljenih rođaka i raznih razuzdanih avantura.

Najpoznatije i jedino potpuno sačuvano djelo, otkriveno na papirusu 1957., zove se „Čovjekomrzac” (ὁ Δύσκολος). Poznato je i djelo „Parničari”, sačuvano u fragmentima. Od ostalih komedija poznati su nam tek neki očuvani dijelovi.

Bio je velik uzor Plautu.

[uredi] Citati

• Živimo kako možemo, a ne kako želimo.
• Ništa nije korisnije od tišine.
• Sijeda kosa ne uzrokuje mudrost.
• Nijedan živi čovjek ne može reći "To se meni neće dogoditi."
• "Poznaj sebe samoga" jest ponekad prilično smiješna izreka. Korisnije je poznati vlastitoga susjeda.
• Oštri mač ranjava tijelo, a oštre riječi um.
• Umire mlad onaj kojeg bogovi vole.
• Nijedan se pošteni čovjek nije obogatio u kratkome razdoblju.
• Dobrom se voljom i upornošću sve može postići.
• Mudar čovjek ne govori više od onoga što je potrebno.
• Staro je drvo teško presaditi.
• Postoje tri opasnosti na koje čovjek mora paziti - more, vatra i žene.

Nedovršeni biografski članak Menandar dopunite prema pravilima Wikipedije.