Mirko Kovač
Izvor: Wikipedija
Mirko Kovač (Petrovići, kod Bileće, 26. prosinca 1938.-) hrvatski , srpski i crnogorski književnik, autor više romana, zbirki pripovijedaka, eseja, TV-drama i filmskih scenarija.
Studirao je na Akademiji za kazalište, film i televiziju, odjel dramaturgije, u Beogradu.
Prva knjiga proze Gubilište (1962.), doživljava političku i ideološku osudu "zbog crne slike svijeta", a hajka na pisca trajala je tijekom cijele 1963. godine. Roman Moja sestra Elida izlazi 1965., a kratki roman Životopis Malvine Trifković 1971., koji je dramatiziran i izveden 1973. na sceni Ateljea 212 u Beogradu, te preveden na engleski, francuski, talijanski, nizozemski, mađarski i švedski. U Švedskoj je doživio tri izdanja, a u Francuskoj je izašao i kao džepno izdanje u ediciji Rivages poche. U Zagrebu mu izlaze romani Ruganje s dušom (1976.); Vrata od utrobe (1978.) koji dobiva Ninovu nagradu kritike (1978), nagradu Željezare Sisak (1979.), i nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu (1980.). Vrata od utrobe je vjerojatno najbolji Kovačev roman, složene post-modernističke narativne tehnike u kojemu se preklapaju autorova vizura rodne Hercegovine u rasponu više desetljeća i spiritualne dileme vjerske i sekularne naravi. Slijede romani Uvod u dugi život (1983.), te Kristalne rešetke (izdanje Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.).
Zbirka novela Rane Luke Mešterevića (1971.) dobiva nagradu Milovan Glišić, ali mu je ta nagrada oduzeta 1973., a knjiga povučena iz knjižara i biblioteka. Dopunjeno izdanje istoimene zbirke izlazi 1980., a novoj pripovijetci iz te knjige Slike iz porodičnog albuma Meštrevića pripala je Andrićeva nagrada. Zbirka pripovijedaka Nebeski zaručnici izlazi 1987., dobiva nagradu izdavača BIGZ.
Evropska trulež (1986.), knjiga eseja nagrađena je NIN-ovom nagradom Dimitrije Tucović. Dopunjeno i popravljeno izdanje pod naslovom Evropska trulež i drugi eseji izlazi u Zagrebu (1994.). Knjiga publicističkih tekstova Bodež u srcu objavljena je u Beogradu (1995.).
Kovač se našao na udaru pansrpskog pokreta na koncu 1980-ih godina, te je emigrirao u Hrvatsku, a i u hrvatsku književnost, kojoj je i otprije, doduše ne izrijekom, pripadao. Srpskim jezikom pisani tekstovi su uglavnom izašli na hrvatskom pod piščevim uredništvom, a u pripremi su mu izabrana djela u 12 svezaka. U Sarajevu su mu izašle IZABRANE KNJIGE, u šest tomova (izdanje Svjetlost, 1990.).
Napisao je scenarij za filmove: Mali vojnici, Lisice, Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Tetoviranje i dr. Autor je više TV i radio-drama. Knjige su mu prevođene na njemački, francuski, talijanski, engleski, švedski, nizozemski, poljski, madžarski, i dr.
Dobio je internacionalnu nagradu Tuholski (Tucholsky Prize) švedskog PEN-centra za 1993., te 1995. Herderovu nagradu za književnost.
