Rade Končar
Izvor: Wikipedija
Rade Končar (Končarev Kraj, Korenica, 28. listopada 1911. – Šibenik, 22. svibnja 1942.), sekretar KPH i organizator partizanskih odreda u Hrvatskoj i Dalmaciji, prvoborac te narodni heroj.
Končar je rođen u selu Končarev Kraj pokraj Plitvičkih jezera u srpskoj obitelji. Poslije završene osnovne škole izučio je strojobravarski zanat u Beogradu i Leskovcu.
Godine 1934. postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Zaposlio se u beogradskoj elektrodistribuciji. Godine 1936. uhitila ga je kraljevska policija i osuđen je na godinu dana zatvora zbog komunističkog djelovanja. Poslije odslužene kazne, odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u tvornici "Siemens AG" (danas "Končar"). Tu je organizirao partijsku ćeliju i štrajkaški odbor. Zbog tih aktivnosti brzo je napredovao u Partiji i 1938. postao član zagrebačkog mjesnog odbora, a godinu dana kasnije i politički tajnik KPH. Godine 1940. postaje član Politbiroa KPJ.
Nakon što su Sile osovine 1941. okupirale Jugoslaviju djelovao je na organiziranju ustanka protiv okupacijske vojske i njenih suradnika. U rujnu 1941. sudjelovao je na konferenciji partizanskih vođa u mjestu Stolice. Poslije toga odlazi u Split gdje organizira pokret otpora protiv talijanske vojske i osobno sudjeluje u nekoliko oružanih akcija.
Končara su 17. studenog 1941. godine uhvatili Talijani. Podvrgnut je mučenju, ali je odbio odati svoj identitet. Talijanska vojska saznala je njegovo ime i funkciju u KPJ od ustaških vlasti poslije pronalaska kraljevskih dokumenata u Zagrebu. Posebni talijanski sud za Dalmaciju osudio ga je na smrt. Upitan želi li tražiti pomilovanje, odgovorio je kasnije slavnom rečenicom da "milosti ne traži, niti bi je dao". Strijeljan je u Šibeniku, 22. svibnja 1942., s 25 drugih antifašista.
Končar ubrzo postaje jedna od najvećih partizanskih ikona. U kolovozu 1942. među prvima je dobio naslov Narodnog heroja Jugoslavije. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1942., 13. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske dobila je ime po njemu.
Veliki broj tvrtki, od kojih neke i danas postoje, prozvane su po njemu. Nekoliko srednjih škola (mahom tehničkih i elektrotehničkih) na prostoru bivše Jugoslavije, također nosi njegovo ime.
