Satir iliti divlji čovik
Izvor: Wikipedija
Djelo “satir iliti divlji čovik” je djelo Matije Antuna Reljkovića koje opisuje nemarnost ljudi i njihovu izgubljenost prema mjestu u kojem žive, ali ujedno i potiće samog čitatelja da razmisli o svom odnosu prema mjestu u kojem živi. Slavonci su stanovnici krasne oaze koja obiluje mnoštvom prirodnih ljepota. Sve u njoj ispunjeno je veličanstvenim i gotovo nestvarnim stvarima i mjestima za koja čovjek nije ni zamislio da postoje u stvarnom životu. Veliki propust ili čak grijeh bio bi da te prirodne ljepote izgube svoju čar i svoju vrijednost zbog nemara običnih ljudi i nestašne naravi.
[uredi] Sadržaj
Satir iliti divlji čovik je djelo koje se sastoji od 11 pjevanja. Kroz svoj dvostruko satirični spjev, Reljković opisuje i kritizira loše moralne i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice djela otkrivaju iskrenost i zabrinutost pisca zbog teških prilika u Slavoniji nakon oslobođenja od Turaka te njegovu želju da se tako stanje nadvlada. On smatra da se zlo može iskorjenit samo kroz prosvjetu.
Djelo počinje tako kada Slavonac u šumi počinje sječi drva kada sretne Satira i s njim postane prijatelj.Satir mu opisuje sve njegove propuste i savjetuje kako da ih ispravi. On žestoko kritizira to što slavonci slabo poznaju svoj jezik i pismo, te ne šalju djecu u školu nego imaju turske kule, a to su: prelo gdje se širi nemoral i kolo gdje se nedjeljom sastaju, pjevaju, plešu, umjesto da se mole bogu, divan gdje muškarci trate vrijeme, zatim moba porilo te rastrošna pirovanja. Na kraju sljede savjeti zaručniku i zaručnici te upute o gospodarenju. Reljković se u ovom djelu bori protiv praznovjerja i predrasuda, pozivajući sve na zdrav ljudski razum, pa ističući potrebu prosvjete najširih vrsta naroda. Predrasude i zli običaji nemu su trunje i kamenje koje treba ukloniti. On ruši i razgrađuje predrasude i ratove običaje, koji su se ukorjenili u narodu, ka rasadnike svega zla u slavoniji. A protiv tih pojava, na kojima se osnivao suvremeni život seljaka, stavlja Raljković kao nadu za daljnji opstanak, razvitak i budučnost za najšire slojeve. Pisac je u ovom djelu uvjeren, da ako ljudi nauče čitati i pisati i ako ga skola prosvjeti, time će nestati sva zlodjela i kriva postavljanja ljudi prema životu, u onome što mi predstavljasmo u tom životu. Ovim djelom Reljković pokušava pomoći svakom čovjeku da uvidi kako nas samo kultura održava na životu, kako je škola jedini put da u životu postanemo nešto i obogatimo svoj duh zanimljivim i stvarnim pojavama. Stoga nam dovodi Satira kao pozitivan lik koji ukazuje na naše propuste i na naš nemar. U razgovoru slavonaca koji je pozvao Satira na objed vidimo na kakve su sve propuste ukazali.
[uredi] Opis slavonca
On zapravo predstavlj sve ljude u slavoniji koji su nakon oslobođenja od turaka doživjeli potpun slom u duhu i kulturi, prosvjezi i rodu. To su postali nemarni ljudi koji nisu marili za ništa pa tako ni za izgled svojih kuća, zapuštenost svojih polja i neznanje svoje najmilije i najdraže djece.
[uredi] Opis satira
Izmišljeni lik koji je svjestan svega što se u slavoniji događa, te pokušava pomoći i ukazati na sve propuste. On pokušava probuditi svijest slavonca da već jednom shvati u kakom božanstvenom okrugu živi, i kako ga svojim ponašanjem pretvaraju u propast.
