Stjepan Gradić

Izvor: Wikipedija

Stjepan Gradić (Dubrovnik, 6. travnja 1613. - Rim, 12. svibnja 1683.), hrvatski filozof i znanstvenik

Osnovno obrazovanje stekao je u Dubrovniku. Studirao je u Rimu, gdje je poslije obnašao različite dužnosti u službi Dubrovačke Republike (diplomatski predstavnik pri Svetoj Stolici). Od 1682. glavni je upravitelj Vatikanske knjižnice. Bio je svestrana osoba: surađivao je s Ivanom Lučićem, prevodio klasične autore, pisao je Palmotićevu biografiju i poemu o dubrovačkom potresu. U književno-znanstvenom krugu pape Aleksandra VII. i švedske kraljice Kristine vodio je rasprave o znanstvenim i filozofskim problemima. Osim filozofije proučavao je matematiku, fiziku, astronomiju, književni i diplomski rad. Filozofska djela pisao je u duhu aristotelizma i skolastičke filozofije. Član je rimske "Accademie Reale", padovanske akademije "Dei Ricovrati", a održava vezu s mnogim istaknutim europskim ličnostima. U latinskim stihovima opisao je katastrofalan potres u Dubrovniku 1667. i organizirao po čitavoj Europi pomoć razorenom gradu. Njegovo djelo Zasade peripatetičke filozofije, izložene u obliku rasprava, daje sustavni pregled logike, skolastičke filozofije i Aristotelove prirodne filozofije, koja obuhvaća fiziku s astronomijom. Kasnije napušta peripatetičku filozofiju i prihvaća Galilejevu mehaniku.