Zglavkari
From Wikipedia
Zglavkari | ||||
---|---|---|---|---|
![]() |
||||
NauÄna klasifikacija | ||||
|
||||
Klase | ||||
|
Zglavkari ili ÄlankonoÅ¡ci su najobimnija i najraznovrsnija grupa životinja. Naseljavaju sva životna staniÅ¡ta:
Osnovna odlika zglavkara je heteronomna segmentacija tela. Za razliku od segmentacije anelida, kod kojih su svi segmenti međusobno jednaki, kod zglavkara se segmenti jasno morfološki razlikuju. Telesni segmenti se grupišu u dva ili tri telesna regiona. Pored segmentacije tela oni imaju segmentisane i ekstremitete (noge). Članci (segmenti) nogu su međusobno pokretno zglobljeni.
Cefalizacija je kod njih na mnogo višem nivou nego kod anelida. Osnovni telesni regioni su:
- glava,
- grudi i
- trbuh (abdomen), mada se kod pojedinih grupa ovi regioni drugaÄije grupiÅ¡u.
Na povrÅ¡ini tela imaju Ävrstu hitinsku kutikulu. ÄŒvrst omotaÄ je dobra zaÅ¡tita telu i oslonac za miÅ¡iće pa se zbog toga naziva spoljaÅ¡nji skelet (egzoskelet). Egzoskelet je graÄ‘en od većeg broja ploÄa koje pokrivaju telo i ekstremitete. PojedinaÄne skeletne ploÄe su u najvećem broju sluÄajeva meÄ‘usobno pokretno spojene, Å¡to uostalom i omogućava pokretljivost ovih organizama. Osim te skelet ima i zaÅ¡titnu ulogu – organizma od predatora, a unutraÅ¡nje organe od povreda. Istovremeno, egzoskelet ograniÄava rast zglavkara, pa zbog toga da bi mogli da rastu oni se moraju presvlaÄiti. PresvlaÄenje predstavlja povremeno odbacivanje stare kutikule, a zatim obrazovanje nove. Kod mnogih vrsta presvlaÄenje se odvija u nizu larvalnih stupnjeva (stadijuma), pri Äemu larva svakim narednim presvlaÄenjem postaje sve sliÄnija adultu, dok se kod drugih larva i adult veoma razlikuju (npr. gusenica i leptir). PresvlaÄenje je pod kontrolom hormona pri Äemu uÄestvuje tzv. juvenilni hormon.
MiÅ¡ićni sistem, za razliku od anelida, nije rasporeÄ‘en u slojevima, već je organizovan u miÅ¡ićne snopove (tu se prvi put u životinjskom svetu javljaju) koji su priÄvršćeni za unutraÅ¡nju povrÅ¡inu egzoskeleta. MiÅ¡ići i skeletne ploÄe funkcioniÅ¡u kao sistem poluga.
Telesna duplja je miksocel, Å¡to znaÄi da je to meÅ¡ovita duplja – nastaje u toku embrionalnog razvića spajanjem ostatka blastocela i celoma.
[[Krvni sistem]] je otvorenog tipa. Srce se sastoji iz jedne ili viÅ¡e komora, koje su linearno rasporeÄ‘ene i imaju boÄne, parne otvore – ostije, kroz koje krv (hemolimfa) iz perikardijalnog prostora ulazi u srce. Iz srca polaze krvni sudovi koji odvode krv do tkiva i organa, gde se ona izliva u Å¡upljine i lakune oko tih organa.
Respiratorni organi vodenih zglavkara su Å¡krge, a kod suvozemnih su traheje, mada kod nekih oblika postoje pluća (pauci, Å¡korpije). Traheje su razgranate cevÄice koje poÄinju sitnim otvorima na kutikuli (stigme), a zatim se granaju po Äitavom telu.
Ekskretorni organi su razliÄiti:
- antenalne žlezde,
- maksilarne žlezde
- Malpigijevi sudovi (nešto izmenjene metanefridije).
Nervni sistem dostiže visok stepen razvoja, što je sigurno u vezi i sa njihovim složenim ponašanjem. Imaju razvijen mozak koji se sastoji iz tri dela:
- prednjeg (protocerebrum),
- srednjeg (deuterocerebrum) i
- zadnjeg (tritocerebrum) mozga.
Od mozga polazi trbuÅ¡no nervno stablo lestviÄastog izgleda (lestviÄast tip).
ÄŒula su dobro razvijena, posebno Äulo vida koje je glavno orijentaciono Äulo. OÄi mogu biti pokretne, na drÅ¡kama ili nepokretne na prednjem delu glave. Postoje proste (ocele] i facetovane oÄi, koje se sastoje od velikog broja [od nekoliko hiljada do nekoliko stotina hiljada] ocela. Vid je složen – mozaiÄan.
Polni organi su po pravilu odvojeni, Äest je polni dimorfizam, a polne žlezde i njihovi odvodi su parni. OploÄ‘enje je unutraÅ¡nje. Kod nekih predstavnika razviće je direktno (ametabolno), odnosno iz jajeta izlazi jedinka koja liÄi na imago (odrasla jedinka).
Kod složenijih zglavkara razviće je sa metamorfozom i može biti:
- nepotpuno (hemimetabolno) i
- potpuno (holometabolno).
[uredi - уреди] Klasifikacija
Tip zglavkara deli se na 4 podtipa (subphylum-a) :
1. trilobiti (Trilobitomorpha), obuhvata izumrle primitivne, vodene zglavkare, poznate samo na osnovu fosilnih ostataka;
2. paukolike životinje (Chelicerata);
3. rakovi (Crustacea);
4. stonoge i insekti (Uniramia).
[uredi - уреди] Literatura
- Dogelj, V,A: Zoologija beskiÄmenjaka, NauÄna knjiga, beograd, 1971.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, NauÄna knjiga, Beograd, 1977.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, NauÄna knjiga, Beograd
- MariÄek, magdalena, ĆurÄić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, NauÄna knjiga, Beograd, 1986.
- MatoniÄkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: BeskraljeÅ¡njaci - bilogija nižih avertebrata, Å kolska knjiga, Zagreb, 1998.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i Äuvanje insekata u zbirkama, BioloÅ¡ki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
[uredi - уреди] Spoljašnje poveznice
Kategorija:Životinje Kategorija:BeskiÄmenjaci Kategorija:Zglavkari