Bratoljub Klaić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Bratoljub Klaić | |
|---|---|
| rođen: | , 1909. Bizovac, Hrvatska |
| preminuo: | , 1983. Zagreb, Hrvatska |
Bratoljub Klaić (Bizovac, 1909. - Zagreb, 1983.), hrvatski lingvista i prevodilac.
[uredi] Biografija
U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju te na Filozofskom fakultetu diplomirao historiju južnoslavenskih jezika i književnosti, češki i njemački jezik. Stručno se usavršavao u Poljskoj i Češkoj. Doktorirao je 1941. godine disertacijom Bizovačko narječje. Bio je profesor u gimnaziji u Vukovaru, Prijedoru, Osijeku i Zagrebu, te na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Od 1950. godine profesor je hrvatskoga jezika na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti. Kao član Državnoga ureda za jezik NDH Klaić je, uz suradnju ostalih članova, priredio pravopisni priručnik Koriensko pisanje (1942.), a s Franjom Ciprom i opsežni Hrvatski pravopis (1944., pretisak 1992.), oba izrađena na tvorbeno-morfološkim načelima prema tadašnjoj službenoj jezičnoj politici. Postao je poznat po Rječniku stranih riječi, koji je od 1951. do 2001. izišao u više izdanja. Prevodio je s klasičnih jezika (Eshil, Sofoklo, Euripid, Vergilije i dr.). Kao vrstan akcentolog objavljivao je radove iz hrvatske prozodije. U rukopisu mu je ostao ortoepski rječnik. Redigirao je i komentirao izdanja brojnih hrvatskih pisaca (npr. u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti) te jezično priredio mnoge teatarske i filmske izvedbe. Uvježbavao je dikciju s glumcima za predstave i bio glavnim tumačem nepoznatih riječi. Proučavao je poljsko-hrvatske kulturne veze i pisao o njima. Osim lingvistikom bavio se i teorijom književnosti (Između jezikoslovlja i nauke o književnosti, 1972). Bratoljub Klaić je u kroatistici i općenito u hrvatskoj kulturi ostavio trajan pisani i usmeni trag kao vrstan leksikograf i kao pravopisni i jezični normativist.
