Međunarodni monetarni fond

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Međunarodni Monetarni Fond (MMF) (na engleskom International Monetary Fund-IMF) je međunarodna organizacija zadužena za nadzor globalnog financijskog sistema nadziranjem kamatnih stopa i bilanci plaćanja, kao i za pružanje tehničke i financijske pomoći. Trenutno MMF ima 184 zemlje članice.

Sadržaj 1 Djelovanje 2 Historija 2.1 Prvi period 2.2 Drugi period 3 MMF danas 4 Popis Upavljačkih direktora MMF-a

[uredi] Djelovanje

Ukratko, "slogan" MMF-a glasi: "zategnite pojas". Tri su glavna područja aktivnosti: promatranje, financijska i tehnička pomoć. Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja članica s obzirom na uvjerenje kako jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom deviznom tečaju, te pogoduje rastu i razvoju svjetske ekonomije. Financijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama MMF-a s platnom bilancom koja podupire politiku prilagodbe i reforme. (Podatak od 31. januara 2001. pokazuje kako MMF devedeset i jednoj zemlji daje oko 65,3 milijarde dolara kredita). Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i inu pomoć svojim članicama pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima s MMF-om, te statističke podatke.

[uredi] Historija

MMF je osnovan na svjetskoj konferenciji o monetarnim i financijskim problemima održanoj u Bretton Woodsu 1944. godine. Osnovu za njegovo funkcioniranje činili su planovi sačinjeni u Velikoj Britaniji i SAD-u. Razvoj Fonda možemo pratiti kroz dva perioda:

[uredi] Prvi period

U prvom periodu ciljevi MMF-a bili su sljedeći:

• Omogućiti ekspanziju uravnoteženog rasta međunarodne trgovine i time doprinijeti povećanju i održavanju visoke razine zaposlenosti i visoke razine realnog dohotka;
• Učvrstiti stabilnost deviznih tečajeva;
• Uspostaviti multilateralni sistem plaćanja tekućih transakcija;
• Na osnovu mogućnosti korišenja sredstava Fonda za korekcije platnobilančnih neravnoteža, uspostaviti povjerenje među zemljama članicama u pogledu dugoročne međunarodne monetarne stabilnosti.

Početna ili pristupna obaveza svake članice Fonda sastojala se uglavnom iz ustanovljavanja pariteta svoje valute i iz uplate odgovarajućeg iznosa financijskih sredstava. Paritet se određivao u odnosu na zlato ili u odnosu na dolar, pa se stoga ovaj sistem naziva Sistem zlatnodeviznog standarda. Eventualna promjena pariteta mogla se dogoditi samo ako se zemlja nađe u tzv. fundamentalnoj neravnoteži i uz suglasnost Fonda. Određivanje iznosa financijskih sredstava za uplatu kvote zemlje članice vršilo se proporcionalno parametrima koji reflektiraju snagu nacionalne ekonomije. Kvota se uplaćivala 25% u zlatu i 75% u domaćoj valuti.

Uskoro se javlja problem likvidnosti Fonda koji je nastao iz jednostavnog razloga tj. zbog prihvaćanja zlatno deviznog standarda kao osnovne poluge međunarodnih monetarnih relacija. Naime, američki dolar, zbog najsnažnije pozicije i najčvršćeg položaja u svjetskoj trgovini, postupno preuzima vodeću ulogu u brettonwoodskom monetarnom sistemu, te postaje glavnom rezervnom valutom zemalja članica. 60-ih godina 20. stoljeća, unatoč svom posebnom položaju dolar je sve više slabio. Opadanjem vrijednosti dolara, narušava se i mehanizam međunarodnih monetarnih odnosa, te problem likvidnosti dolazi do punog izražaja. Zbog toga 28. jula 1969. godine ustanovljena je šema kreiranja novih rezervnih sredstava Specijalna prava vučenja (SPV). Ta nova sredstva zapravo se kreiraju samo knjigovodstveno među zemljama članicama.

[uredi] Drugi period

Drugi period započinje i traje do danas kada MMF početkom 70-ih godina 20. stoljeća zapada u najveću krizu dotada. Odliv kratkoročnog dolarskog kapitala u inozemstvo, dalje održavanje visoke stope inflacijeu SAD-u izazvalo je brojne spekulacije na štetu američkog dolara. Predsjednik SAD-a je 15. augusta 1971. godine objavio ukidanje konvertibilnosti dolara u zlato i uvođenje dodatnog poreza na sav uvoz u SAD. Tim činom je prestao funkcionirati međunarodni monetarni sistem na principima ustanovljenim u Bretton-Woodsu. Krajem 1971. godine postignut je sporazum, gdje su SAD povećale cijenu zlata za 8,57%, SR Njemačka i Japan su smanjile cijenu marke za 5% i jena za 8,5% u odnosu na zlato, dok su Velika Brianija i Francuska zadržale cijene zlata istim. Nakon toga dolazilo je do još nekoliko korekcija cijena, sve do sastanka na Jamajci 1976. godine, gdje se MMF preobrazio u sistem valutnih područja, kao što su sistem europskog valutnog fluktuiranja ili europske zmije, zatim dolarsko područje, područje francuskog franka, područje britanske funte i područje SPV-a.

[uredi] MMF danas

Kao i u prošlosti MMF i dalje predstavlja međudržavnu i monetarnu financijsku instituciju ali danas s gotovo univerzalnim članstvom. Njegoa se aktivnosti i politika provodi temeljem Sporazuma (Articles of Agrement) a izvršava se putem organiziranog vodstva u formi Odbora guvernera (A Board of Governors), zatim izvršnog odbora (An Executive Board) i Upravljačkog direktora (A Managing Director) s timom od oko 2000 zaposlenika.

[uredi] Popis Upavljačkih direktora MMF-a

Ovdje se nalazi popis svih Upravljačkih direktora:

Mandat		Ime i prezime		Država
6. maj 1946. - 5. maj 1951		Camille Gutt		Belgija
3. august 1951. - 3. oktobar 1956		Ivar Rooth		Švedska
21. novembar 1956. - 5. maj 1963.		Per Jacobsson		Švedska
1. septembar 1963. - 31. august 1973.		Pierre-Paul Schweitzer		Francuska
1. septembar 1973. - 16. juni 1978.		Johannes Witteveen		Nizozemska
17. juni 1978. - 15. januar 1987.		Jacques de Larosière		Francuska
16. januar 1987. - 14. februar 2000.		Michel Camdessus		Francuska
1. maj 2000. - 4. mart 2004.		Horst Köhler		Njemačka
7. juni 2004. - danas		Rodrigo de Rato		Španjolska