Stipo Manđeralo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Stipo Manđeralo suvremeni je bosanski autor značajnijih djela iz livanjske tradicije i historije. Rođen je 1938. godine u Vidošima kraj Livna. Filozofski fakultet završava u Sarajevu, a od 1962. nastavnik je za južnoslavenske književnosti i jezik u livanjskoj gimnaziji.

U stručnim pedagoškim časopisima javlja se radovima o problematici nastave jezika i književnosti u praksi. Cijelo vrijeme svog djelovanja predano se bavi proučavanju historije grada Livna i livanjskog kraja. Nekoliko njegovih zapaženih radova objavljeno je u "Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu", mostarskoj "Hercegovini", sarajevskim časopisima "Odjek" i "Treći program RTVSa", livanjskim "Tragovima", "Livanskim vidicima", "Svjetlu riječi", te u sklopu različitih naučnih simpozija.

Knjiga "Gospodari kamena" (1987) svojevrsna je enciklopedija livanjskog klesarstva, "Lozićev ilirski san" (1992) govori o životu i djelu bosanskog franjevca Grge Lozića, a u "Kutiji za čuvanje vremena" (1996.) pohranjeni su neki mali i zanimljivi detalji iz svakodnevne historije livanjskog kraja. Svojom posljednjom knjigom "Zlatne ruke" (1999) Manđeralo dokumentira biografije livanjskih zanatlija, te s puno zanosa govori o starim zanatima, koji su već odavno iščezli sa ulica i mahala stare gradske čaršije u Livnu.