Mačevanje
Izvor: Wikipedija
Mačevanje u širem smislu označava borilačku vještinu u kojom se dva protivnika bore hladnim oružjem (mačem, sabljom, nožem) koje drže u ruci te njime pokušavaju ubosti ili sasjeći protivnika. U užem smislu, mačevanje se koristi kao naziv sporta u kojem se dva natjecatelja bore propisanim oružjem te zaštićeni odgovarajućom zaštitnom opremom.
Sadržaj |
[uredi] Razvoj mača
Mač je kroz povijest mijenjao svoj izgled, razvijao se i usavršavao kako bi bio što efikasniji. Sa Istoka u Europu prodire sablja, kao oružje nomadskih naroda (prvo Tatara pa kasnije Turaka). Srodna je maču, a radi pogodnosti koje je pružala u borbi na konju, sablju tijekom XVII. i XIX. stoljeća preuzimaju konjičke postrojbe svih tadašnjih vojska.
[uredi] Kratka povijest mačevalačkog sporta
Prvi zapisi mačevanja kao nadmetanja u kontroliranom okruženju s opremom za trening, zaštitnom opremom i sucima potječu još iz drevnog Egipta. Tradicija je nastavljena i kasnije, te je mačevanje kroz čitav Srednji vijek korišteno kao način vojne obuke, ali i vrsta razonode.
Kako je hladno oružje vremenom zbog napretka ratne tehnike izgubilo prvobitni značaj, mač i sablja ostaju samo simbolično u sastavu paradnih uniforma mnogih vojska, a mačevanje se od ratne vještine i sredstava za rješavanje osobnih sporova (dvoboj) pretvara u moderan olimpijski šport, koji koristi suvremenu elektronsku tehnologiju za registraciju pogodaka.
Mačevanje je kao sport uključen u program modernih Olimpijskh igara već na Igrama u Ateni 1896. Ipak, zbog brojnih razlika u postojećim pravilima u prvim godinama tog sporta bilo je dosta nejasnoća, koje su konačno razriješene 1913. godine osnivanjem Međunaordne mačevalačke federacije ili kraće FIE (od francuskog naziva Fédération Internationale d'Escrime). Ta se godina smatra i početkom razvoja moderne ere mačevalačkog sporta. Od siječnja 1992. Hrvatski mačevalački savez učlanjen je u Međunarodni mačevalački savez.
Moderno športsko mačevanje koje kao osnovu ima europsko mačevanje (za razliku od raznih oblika mačevalačkih vještina Dalekog istoka među kojima se ističe japansko mačevanje - Kendo) rasprostranjeno je na svih pet kontinenata. Održavaju se svjetska, europska i nacionalna prvenstva, kao i mnogi međunarodni i nacionalni turniri širom svijeta.
Mačevanje je i jedna od disciplina modernog petoboja.
[uredi] Pravila mačevanja
Mačevanje se odigrava na stazi širine 1,5 do 2 metra te dužine do 14 metara. Protivnici koriste oružje propisanih karakteristika te propisanu zaštitnu opremu za cijelo tijelo. Cilj je, ovisno o vrsti oružja, ubosti ili posjeći (samo kod sablje) protivnika ali samo u strogo određeni dio tijela. Automatski električni sustavi registriraju pogotke, a pravilnost izvođenja procjenjuju suci. Pobjednik je mačevalac koji prvi skupi određeni broj pogodaka.
[uredi] Discipline u mačevanju
Postoje tri osnovne discipline i mačevanju, koje se razlikuju po vrsti oružja te dijelu tijela protivnika na kojem se priznaje pogodak, a koji se naziva važeća površina.
[uredi] Floret
Floret je oružje kojim se pogodak ostavruje isključivo ubodom, dakle samo vrhom.U povijesnom aspektu predviđen je kao vježbovna verzija rapira,značajno umanjene mase kako bi se mačevaocu omogučilo dugotrajnije uvježbavanje tehnike.Floret je zadržao isti oblik kao iz kojeg je iznikao,pa za razliku sportskog mača je lakši,sa manjom zaštitnom košaricom (garda) i nešto jače izraženom savitljivošču. Važeća površina je isključivo torzo protivnika, dakle gornji dio tijela bez ruku, glave i vrata. Pogodak u nevažeći dio tijela se ne boduje, ali se nakon takvog pogotka borba prekida i udarci nakon toga se ne broje do ponovnog znaka za početak borbe.
[uredi] Mač
Mač je najmasivnije od tri oružja,kao sportsko oružje direktni je nasljednik povijesnog rapira, a pogodak u sportskoj borbi postiže se isključivo ubodom. Važeća površna je kod mača čitavo tijelo.
[uredi] Sablja
Sablja je oružje kod kojeg se pogodak postiže ubodom i sječenjem. To znači da se pogodak priznaje dodirom važaće površne bilo kojim dijelom oštrice sablje: vrhom ili oštricom. Kod sablje je važeća površina gornji dio tijela protivnika.
[uredi] Mačevalačka oprema
Osim samog oružja, mačevalac je opremljen zaštitnom opremom kao što je odgovarajuće mačevalačko odijelo, rukavice i maska. Uz to, za floret i sablju mačevalac nosi provodljivi plastron koji u potpunosti mora pokrivati važeću površinu. Također svaki mačevalac ima odgovarajuće ožičenje, spojeno na oružje i u slučaju floreta ili sablje na provodljivi plastron. Sustav je napravljen tako da dodir oružja (floreta ili sablje) s protivnikovim plastronom (koji pokriva važeću površinu) zatvara strujni krug što se registrira paljenjem svjetla. Na taj način sudac može procjeniti da li je pogodak važeći, te koji je od natjecatelja postigao pogodak prvi, u slučaju da prilikom borbe oba natjecatelja postignu pogodak u slično vrijeme.
[uredi] Unutarnje poveznice
[uredi] Vanjske poveznice
