Mata Hari

Izvor: Wikipedija

Mata Hari, plesačica i osuđena špijunka, bila je najslavnija fatalna žena u 1. svjetskom ratu

Mata Hari (umjetničko ime, pravo ime je Margaretha Geertruida Zelle [1])(7. kolovoza 1876. - 15. listopada 1917.) je bila plesačica i kurtizana koja je strijeljana zbog špijunaže u 1. svjetskom ratu.

[uredi] Mladost i karijera

Margaretha Zelle se rodila u nizozemskom mjestu Leeuwarden, od oca Nizozemca i majke Javanke.[2] Kad je navršila osamnaest godina, otišla je živjeti na Javi. U prvim godinama 20. stoljeća preselila se u Pariz, gdje je nastupala kao cirkuska jahačica pod imenom Lady MacLeod. Kako je jedva spajala kraj s krajem, pozirala je za slike.

Pročula se 1905. kao egzotična plesačica u orijentalnom stilu. Tada je uzela umjetničko ime Mata Hari, što na indonezijskom i malajskom znači "sunce" (doslovno "oko dana"). [3]

Izlažući svoje tijelo na opušten, provokativan i zavodljiv način, kojim je očarala i publiku i širu javnost, Mata Hari je preko noći postala slavna. Njezin stil i samosvijest, kao i spremnost da nastupa u erotskoj odjeći, bili su senzacija. Predstavljala se kao javanska kraljevna porijeklom iz indijske svećeničke kaste, koja je od malih nogu vježbala vještinu svetog indijskog plesa. Ništa od toga nije bila istina, naravno. Iz te su faze sačuvane brojne fotografije na kojima pozira oskudno odjevena ili gola. [4]

Unatoč izmišljotinama o njezinu porijeklu, njezina je točka bila značajna za povijest pariškog noćnog života jer je dala veći ugled erotskom plesu, po kojem će Pariz poslije biti glasovit. Iako nije bila poznata po ljepoti, Mata Hari je bila uspješna kurtizana i održavala veze s mnogim visokim časnicima, političarima i utjecajnim ljudima iz mnogih zemalja, nadasve Francuske, Rusije i Njemačke.

[uredi] Dvostruka špijunka?

Kad je izbio Prvi svjetski rat, Nizozemska je ostala neutralna. Zato je Margaretha Zelle, koja je imala nizozemsko državljanstvo, mogla slobodno prelaziti državne granice. Da izbjegne bojišta, između Francuske i Nizozemske je putovala preko Španjolske i Engleske, obično uz velik publicitet. Spetljala se s mnogim visokim savezničkim časnicima. Jedanput je u razgovoru sa zaposlenicima britanske tajne službe, rekla da radi kao špijunka za francusku vojsku, što je poslije porekla.

U siječnju 1917. njemački je vojni savjetnik u Madridu odašiljao radijske poruke u Berlin u kojima je opisao korisno djelovanje njemačkog špijuna pod šifrom H-21. Francuska je tajna služba uhvatila te poruke i zaključila da je H-21 Mata Hari. Neobično je što su Nijemci koristili šifru za koju su znali da je već razbijena u Francuskoj, pa neki povjesničari tvrde kako je Mata Hari zapravo radila za Francuze, a njemačka ju je poruka prikazala kao dvostrukog špijuna da je upropasti.

Mata Hari je uhićena 13. veljače 1917. u svojoj hotelskoj sobi u Parizu. U vrijeme uhićenja, Francuska je stajala vrlo loše: domoljublje je posrtalo, ratu se nije vidio kraj, izginuli su milijuni vojnika Antante i Trojnog Saveza, pa se tražio žrtveni jarac. Notorna Nizozemka se lijepo uklopila. Mata Hari je izvedena pred sud, osuđena zbog špijuniranja za Njemačku, te joj je pripisana smrt desetaka tisuća vojnika. Iako se poslije tvrdilo da nije bilo čvrstih dokaza, strijeljana je 15. listopada 1917. u 41. godini.

[uredi] Smrt i glasine

Nije bilo članova obitelji koji bi zatražili tijelo Mate Hari za ukop, pa je iskorišteno za medicinski rad. Glava joj je balzamirana i smještena u pariški Muzej anatomije, ali 2000. je otkriveno da je glava nestala, možda još prilikom preseljenja muzeja 1954. Zapisi iz 1918. pokazuju da je muzej dobio i ostatak trupla, kojem se izgubio trag.

Kružile su razne priče o njezinoj smrti. Jedna kaže da je Mata Hari poslala poljubac streljačkom stroju, koji je uostalom možda bio upućen njezinu odvjetniku, bivšem ljubavniku, koji je došao na smaknuće. Navodno su joj zadnje riječi bile "Merci, monsieur". Druga glasina tvrdi da je raskrilila ogrtač i pokazala vojnicima svoje golo tijelo. Prema trećoj priči, Mata Hari je bila neobično sabrana, te je odbila da joj vežu ruke ili povežu oči, i to zato što je mislila da je streljački stroj podmićen i da će pucati ćorcima. Međutim, ova zadnja priča jako podsjeća na libreto Puccinijeve opere Tosca.

[uredi] Kulturno značenje

Erotska plesačica koja je zapravo smrtonosna dvostruka špijunka i saznaje vojne tajne od brojnih ljubavnika - to je slika koja je od Mate Hari stvorila jedan od arhetipova fatalne žene i dala joj mjesto u svjetskoj kulturi.

Zasluga za promicanje te slike uvelike se može pripisati filmu Mata Hari (1931.) u kojem je naslovnu ulogu imala Greta Garbo. Iako se zasnivala na stvarnim događajima iz života Margarethe Zelle, radnja je filma bila prilagođena ukusu publike. Poslije se lik Mate Hari pojavljivao u brojnim filmovima, televizijskim serijama, pa čak i animeu i video-igrama, ali uglavnom se sličnost sa stvarnom osobom svodi na puko ime. O Mati Hari su napisane i mnoge knjige, od kojih su neke ozbiljna povijesna i biografska djela, ali većina je plod mašte.