Nizozemski Antili

Izvor: Wikipedija

Nizozemski Antili su nizozemski prekomorski posjed u Karipskom moru. Za razliku od matice nisu dio Europske unije. Obuhvaćaju pet naseljenih otoka u dvije skupine s ukupno oko 960 km² i oko 200.000 stanovnika od kojih su 85 posto afričkog porijekla.

Pored turizma, glavni prihod otoka potječe od niza banaka koje ovdje imaju svoje sjedište.

Nizozemskim Antilima pripadaju sljedeći otoci:

• Otoci privjetrine :

• Curaçao
• Bonaire

• Otoci zavjetrine :

• Saba
• Sveti Eustahije (ili, kako ga zove domaće stanovništvo, Statia)
• Sveti Martin (Samo južni dio. Sjeverni dio pripada francuskom prekomorskom teritoriju Gvadalupa, vidi Popis podijeljenih otoka).

Nizozemski Antili su 1954. dobili punu samostalnost u unutarnjim pitanja. Za pitanja vanjske politike kao i za obranu i dalje je nadležna Nizozemska.

Do 1986. je i otok Aruba bio dio područja Nizozemskih Antila, kada je postao treći ravnopravno sastavni dio Nizozemske uz Nizozemsku i nizozemske Antile. Zbog toga se još i danas ponekad koristi pojam ABC-otoci.

Na otocima je 1993. godine bio održan referendum na kojem se značajna većina stanovništva s pravom glasa izjasnila za ostanak u Kraljevini Nizozemskoj. Na Curaçau je 74% glasalo za ostanak, a i na drugim otocima rezultati su bili slični.

Osobito je vrijedna spomena međunarodna zračna luka princeze Julijane na Svetom Martinu. Njen neobičan položaj privlači i oduševljava niz gledatelja; prilaz zrakoplova, do pred samo slijetanje, odvija se iznad vode. Neposredno prije same sletne staze nalazi se plaža na koju rado dolaze znatiželjnici i promatraju slijetanje usprkos strašnoj buci i jakim zračnim strujanjima koje uzrokuju avioni.