Oksimoron
Izvor: Wikipedija
Oksimoron (grč. oxýmōron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).
[uredi] Primjeri oksimorona
Klasičan primjer oksimorona logički je nezamislivo "drveno željezo".
Primjeri oksimorona (isticanje):
- oštroumna ludost, glasna tišina, luda pamet, tiha buka, mlada starost, pametna glupost, živi mrtvac, mudra budala, skromna raskoš
U svakodnevnome se govoru susrećemo s oksimoronima, a da ih nesvjesno rabimo kao frazeme:
- gotovo savršeno, originalna kopija, konstantna varijabla, virtualna stvarnost, živi mrtvac, siguran rizik, tamna svjetlost, napola gotovo, živi fosil, nov i poboljšan, stopostotna šansa, istinita priča
Antun Gustav Matoš napisao je par pjesama s oksimoronima u naslovu:
- „Živa smrt”, „Poznata neznanka”
Oksimoron je i "Zimsko ljetovanje", naslov romana Vladana Desnice.
Oksimoroni u Shakespeareovom djelu „Romeo i Julija” (Romeo and Juliet)
O anything of nothing first create!
O heavy lightness, serious vanity!
Misshapen chaos of well-seeming forms!
Feather of lead, bright smoke, cold fire, sick health!"